DupliCataS

"If you close your eyes to facts, you will learn through accidents"

20.08.2010.

Nadanja

Opet dolaze pod moja Stopala. Opet se Nesanica vratila. Kombinacije u Glavi, vrijeme liječe. Gutam kapi avgusta, koje me oborenu opijaju. Sudbinu prihvatam, odbacujem. Drhtavim prstima, hladnim tjeram atome snage prema Boljem. Sve u meni ključa, vrije, puca. Ne vjerujem u slučajnosti, u iznanedjenja. Napor poslije poraza. Napor sve da zaboravim. Napor da iz sebe sve loše izbacim. Napor da postanem tvrdja od kamena. Napor da od gorčine ne Obolim, ne posustanem. Oprezno, tužno obilazim planove, gradim unutrašnjost, kao pletenicu duge kose prelamam vlastite slabosti, mane, naivnost. Sa sobom putujem nepoznatim, heravim jednosmjernim putevima. Strpljenje kao znak kretanja, kao jedini zemaljski element koji mozak za sada prihvata.



18.08.2010.

Šansa

Gledam sebe kako je dajem kao posljednju kartu u nesnosnoj Igri. Ne podnosim moju mlakost, skoro mrtvost. Namazana, sa omiljenim parfemom, sama se sebi Dopadam, nastojim da se veselu opet Rodim. Ne pomaže. Ne pomaže ni pun Novčanik. Ne pomažu ni prijateljski pogledi, topli zagrljaji. Duša usamljena kao suha istrošena Krpa u zaboravljenom kutku. Istrošena od Igranja, iskrivljenih ćoškova, sa srcem koje čeka. A ono samo ludo od straha, Kuca pod hladnim Ledjima, krije se od Istine.

16.08.2010.

Besmisao

Dani pretočeni u Strah, Put bez Kraja. Pijesak puni tragove Nadanja, zamrlih u meni. Nije crno, sve je Sivo, Bezlično. Rastem zapuštenim granama snova. Minute Duge, sati Godine. Sjećanja nestaju. Praznina Saputnica. Da li da Oprostim? Da li da Zaboravim? Da li da se Izvinim? Da li da pobjegnem? Da li da stisnem Zube, sve mišiće? Da li da nastavim dalje i dalje? Da li ponizno da jedem, dišem, sanjam? Misli tužne kao osušene Latice Ruža. Vrijeme Vlada prazninom mojom.

26.07.2010.

Iscrpljenost

Vreba Zadnja Prepreka. Popela se na Glavu, oduzima iz nje mrvu pažnje koja ostade. Odlijeva se u Rijeci zvanoj Kafa. Veže Jezik, noge. Vuče me u hodnicima zijevanja, izolacije od svijeta oko mene. Redovi slova gube svoje značenje. Brojevi sami otrčaše, bez volje neće se za dugo vratiti. Slušam a ne čujem. Gledam a ne Vidim. Ljubaznost nijemu na usne nabacujem. Da me svi ostave na miru, U mom Kutku, trenutnog zaborava.

23.07.2010.

Slaganje

Torta sa više slojeva. Krema, kore, čokolada, voće. Na njoj i svijeće za rodjendan. Veselo se pravi, veselo se reže Nožem Oštrim, Vlažnim, još veselije se gustira. Odjednom kore postadoše toliko velike, kreme previše, od čokolade jetra Zaboli. Voće se izgubi, pokvari se od samo od sebe. Svijeće se pogasiše, niko ih i ne primjeti. Zaljulja se Torta, pade na hiljadu komada na pod. Umjesto veselja, čišenje kao jedino rješenje Ostade.

21.07.2010.

ZepKa

Sočno i Veselo. Bogato i Nadahnuto. Stepenice herave, od starih kamenova, gurnute modernim, glatkim nadasve nijemim. Pločnici izlizali potpetice, umorne od tepiha. Muško. Kao iz katolaga skupih Hotela, ne maneken nego pravi gost. Nasljedstvo sa imanjem i znanjem lebdi preko svijeta. Vrata otvorena za osmijeh i riječ. Kažu da se i ovo zove Sreća...

A ja sam "samo" Robinja vlastitih mi snova.

20.07.2010.

Volja

Dani nose pečate. Kada volja nije na Horizontu, sve izgleda bez Smisla. Jedan Dragi Osmijeh me Hrani. Par zadovoljnih okica okreću i pokreću Nadu. Ostavljaju volju znoju pred Zvizdanom. Strpljenje Pada pod Ravnodušnosti. Zemlja rado prima moje ruke, miris njen Opija, zaboravljam na sve osim Rada. Aktivnost. Povratak prirodi. Niski pogledi nestaju pod Laticama cvijeća. U mojoj Bašči, pod ledom, pred sušom, pod nevažnim sve se uvijek Obnavlja, paleta Boja pobjedjuje.

20.07.2010.

Vakum

Malo pomalo nestaju obrisi. Nema podloge, nema granica, nema kraja. Gravitaciona Sila ne postoji. Svaki živac, mišić oslobodjen od Tereta. Lebdenje. Nestaju energije, Nestaju osobe. Gube se iz očnih okvira, glasovi Konačno Ne Postoje. Bez karaktera provesti minute. Bez ijedne misli nametnute "ljudima". Bez ikakvog Spoja. Bez Obraza. Bez Tragova. Baciti se u prazninu. Bez žaljenja, bez pogleda unazad.

16.07.2010.

Šizofrenija

Robot ili Klaun? Efikasnost ili Cirkus? Izvršavati Naredjenja? Nasmijati Narod? Pretvoriti se u mašinu? Bez osjećaja? Cirkus je odličan izbor, Ispunjava Srce ali ne i novčanik. Nervira druge sa bezgraničnim Optimizmom. Robot donosi bolju Zaradu. Na njega svako može da računa. Ne treba mu ni nježnost ni ljubav. Nema Srca. Bez narudzbi, nepomičan Ostaje. U akciji je dok to Drugi žele. Ostaje živ dok je Koristan, Kada izgubi efikasnost bace ga na metalna Groblja. Od njega nešto Novo Naprave. A Klaun? Pa On Suzu na licu Ima.

15.07.2010.

Početi

Glagol koji me opsjeda. Koji mi ne da mira. Cijelo Jutro gura me pred prazni papir, stranicu. Moram Početi. Nešto Novo. Što odavno Drijema u meni. Kao Lampica Hitne Pomoći sve se pali u mojoj Glavi. Ne jedem, ne pijem, lutam hodnicima ispunjenim savjetima. Otvoriti nove puteve za nove ideje liči na Bušenje Tunela kroz Hercegovinu sa krasnom, kroz onaj Kamenjar, Stijene. Osim svega ostalog zapletenog oko mene i u meni, još sam trebala ovaj Ludi Poziv Instikta koji me na Vatru Sjeda. Osluškujem sve u meni kao Indijanci Zemlju onako na koljenima ne bili nešto drugo naslutila. "Početi, početi, ..." Samo do mene dopire.

14.07.2010.

Da sam na tvom mjestu...

Primjer. Jedan pravi životni, ženski. Krhka i tako Jaka. Nježna. Spremna na Rad, Promjene. Samostalna. Ranjena, izliječena. Oslobodjena od fantoma Prošlosti. Prema njoj osjećaj nespremnosti, nesigurnosti, nedefinisanosti. Slušala je Priču. Onu koja lebdi kada se dvije osobe pronadju u valovima vremena. "Kako si Jaka, na tvom mjestu davno bih posustala". Nevjerica, neshavatanje zamrači svijeće na stolu. Bez Savjeta, bez mrve Moćnosti. Padaju zablude. Lakše bi se živjelo bez "detalja" koji život Kvare.

13.07.2010.

Kao Prije

krenuh poznatim stazama. Uz škripanje kamenčića pod štiklama vratilo se Obećanje čuvanja vlastitih pozitivnih navika. Sunce, Cvijeće i Plavo nebo. Provirujem, provjerajem je li sve onako kako sam prije osjećala. Sat i ne gledam, neka kasnim. Osim lahkoće i energije ne treba mi ni voda ni udobne cipele. Trava gdje je uvijek bila uredno održavana još je Lijepa, saksije ponosne, plamen od boja obilazi oči i dušu. Samo mene nekada tako Sretnu, tako naivnu ne sretoh. Kroz "Tajni prolaz" ne prodjoh, ne daše Granje zaraslo, Napušteno od vrijednih ruka. Osvježih se Hladnom vodom, obećanje redovnog šetanja srce Samo potvrdi.

12.07.2010.

DupliCataS

Ladica sa duplim, sakrivenim dnom. Bez materijalne vrijednosti. Sa loginkom, prstima hitrim, slovima novim se ispunjava. Padaju kvačice, velika, mala slova. Igram sa Jezikom koji niko oko mene ne Razumije. Radujem se gomilom rečenica, izraza, koje blistaju kao sjaj starog Nakita. Ideje prolete, upletene zastanu u opciji "Spasi Izmjene". Pa onda iskrsnu i krenu na stranicu. "Objavi odmah". Na izgled tajna, na izgled zatvorena, ostaje Otvorena Javno za slučajne šetače pa neka uhvate ono što ja bacih iznad Golih mi Ramena.

12.07.2010.

7/7

1. Odbrajem dane do megdana

2. Krenule su stvari koje sam danima čekala

3. Nepoznato "Gradivo" na poznatom terenu

4. Dan kao Lubenica, sladak i sočan

5. Neki drugi Vidici, obaraju ove aktuelne

6. Nesanica, nesanica i nesanica

7. Od napora i umora na podu se odmaram

10.07.2010.

Baš mi je trebalo...

Stojim pred Plavim Očima.

Tijelo se u spužvu pretvara, čeka njegov dodir. Muzika klasična prati prste.

Pita me "Kako si?".

Umjesto odgovora, dubok udisaj pod skupljenim rebrima. Ne odgovram, produžajem uživanje, neka sve što me tereti nestane daleko od ove Ljepote. Hoću prvo da me Zadovolji, da me bolnu u mlohavu ali Potpunu vrati. Kao čarobnjak baca kristalne pahulje po vlatima kose. Padam u sanjarenje, ljuljam se kao barka na povjetarcu.

"Kao krpa suha, koja sve Mora da Pokupi".

Skida lagane cipele, obilazi pa prilazi sa svih strana...Ljeto može da konačno vlada u meni, radost vrućine da me obara.

09.07.2010.

Lutanje

Bez ikakvog interesa posmatram ulične svirače, pa onda ulazim u Košnicu u kojoj se vrti narod. Bila sam na tim mjestima toliko puta da i ne gledam ni pravac, ne osjećam nikakvu promjenu. Pločnik još je naheren, ispljuvan, poneka žvaka, opušak od cigare. Letim kroz hodnike, skidam sat, vrijeme zatvoreno visoko pod Nebom daje mi smiraj. Kako ulazim tako i izlazim. Neprimjetno prodje nešto što su mi predstavili sa bukom i hukom. Navikla sam previše na stres, koji me hrani, daje volju da svijet gledam iza ružičastih naočala. Let nije završen. Moja krila nisu umorna. "Odmah i Danas" kao jedini pravac uzimam.

05.07.2010.

Traganje

Kao da ima neka kazaljka u meni koja zaustavi vrijeme, blokira sve dok ne odgovorim na Pitanje "Jesam li Sretna?". Gluho gledam golo tijelo, po obrisima izgubljenim, bez svjetlosti, tražim Odgovor. Tijelo ne odgovara. Liježem na krevet pokriven fotografijama različitih perioda. Umjesto sebe pogled traži one koji su mi pripadali ili me dodirnuli, u svakom smislu ovih riječi. Odgovor odluta kao sjena prazne ulice gradova kojima sada silom pripadam. Onda kupim zeleno voće, kao ono što sam krala po komšiluku, ja tada naizgled pristojna curica, u koju niko nije sumnjao. Pitanje ostaje kao gorak ukus kaisije koju sada grickam Javno, pred svma. Osim pred onima kojih više nema. Odgovor se Prosipa kao račun poslije kupovine. Kazaljka krene svojim uhodanim korakom.

05.07.2010.

7/7

1. Smijeh i Sunce

2. Gorak ukus gubitka

3. Nada je tu, samo viri, za sada...

4. Briga kao znak, kao opomena

5. Borba za bolje se nastavlja

6. Relacija kao put u nepoznato

7. Energija i Sunce odsutni do nepoznatog datuma.

02.07.2010.

Preokret

Bušenje u dubine, prelamnje preko gomila dovodi do zasićenosti. Stvari i osobe sa njihovim lancima beskrajnim: oblik-korist-usluga-karakter-ponašanje-posljedice dovode do Potrebe za osnovnim-iskrenim-jednostavnim. Očekivala gužvu, dobijam izabrani stisnuti krug, onih kojima je iskreno stalo do Mene. Ja koja sam htjela da vidim masu, naći ću se sa Izuzetcima. Ladice, police praznim, bacam, dajem, prodajem nepotrebno, nikad korišteno. Papiri sa starim projektima, planovima nestaju u kartonima poslije od njih neka prave neke nove potrebnije stvar. Važni zapisi nadjoše mjesto zaštićeno od vremena, brisanja. Ideje abortirane otputovaše do nadarenijih od mene. Uspomene zaploviše mirnim morem Sjećanja u kutiju ukrasa. Billjke zamijeniše kreme sa vještačkim derivatima, frižider diše hranom bez aditiva. Flaše ukusnog vina ostadoše da nakupe koju godinu, sulfiti u njima ne daju volju za gustiranjem. Stara rakija ostade kao Kraljica na šahovskom polju. Izlizane cipele zauvijek napusutiše moje puteve. Garderoba poredana kao u prodavnici po bojama, modelima, sezonama. Konačno se odvojih od nenošenih torbi. Carpe Diem napisah na stranicama dnevnika. Na redu je "odjel" relacije sa bližnjima. Ostavljam je za naredni mjesec. Bojim se Praznina.



01.07.2010.

1 juli

Sati prolaze. Glava naherena, puni se informacijama, koje kao da sam tepsija na Suncu odbija razum, pakuje ih i šalje u nepoznatom Pravcu. Robot u Meni, kupi u naletu  što mu treba da izvrši "Ono što svi očekuju od mene". San me nije obilazio kako treba ovih dana. A nisam umorna. Tijelo rastavljeno od duha, nastavlja svoj vlastiti život. Ostavlja namjerno listu "Protiv i Za" za neke noći ispunjene pravim snovima. Plutaju situacije i osobe oko mene. Smijem se, razgovaram ali kao da nisam Ja. Neočekivano dobih komplimente, stisak ruka. I to me prodje kao da sam pod jakom dozom droga ili...? Serviram dupli Bacardi Kolu, niti sam pijana niti opijena. Koliko mi treba poroka da sebe Osjetim?

30.06.2010.

Virus

Širio se duhom pa onda Tijelom. Početak sa vrućicom, crvenom Podlogom. Tren Zeleni Nosio je Ime. Malo po pomalo, ulazio je u svaki pokret, svaku pomisao. Pisala sam onima koji me nemaju pored sebe, paru plavih očiju koje su htjele da me čuju, ljube samo kada bi to mogle.Teme su se slagale, vadile knjige sa Starim Pričama. Krenula Strofa, od nje nastade i neka Pjesma. Slasno rastao je i Trbuh, gomilale su se Iskustva. Slike se Vrtile na stranicama kao Tačka na Kraju Teksta. Naslov i Potpis. Poruke su stizale, strujale po Virtualnom Svijetu. Komplimenti su se Pomiješali sa Objavom Tajne. Virus je postao Vlasnik. A ja njegova Sluga. Bolesna od svega ne posustajem. Znajući da sve ovo me vrti, vrti u Krug Besmisla, riječi bačenih u Bunar Zaboravljeni, prerastao Dračom kojom se nekad gradilo naivno djetinstvo, negdje sada daleko pored rijeke i kamena.

29.06.2010.

Strogost

Uvukla se u Uši. Prenijeta na Papir i Suhu Olovku. Drhtavim prstima ukucajem, mjerim. Sudim. Odluka Stroga, Tačna? Pogrešna? Cijela ili Površna? Nema Povratka. Rezultat ispade. Sada ja čekam na odobravanje. Jesam li bila u pravu ovaj put? Jesam li bila Stroga onoliko koliko sam Morala? Koliko su me drugi naučili? Ne smijem da izgovorim riječ. Samo dajem znak onome koji istu muku muči. Neka Karte baci. Moje su već pale. Ovaj Put. Zadnji ili Prvi? Strogost neka otvori svoje odaje. Barem sam na nju Navikla. I prema sebi i prema drugima.

29.06.2010.

Slova protiv Brojeva

Kradem prostor zauzet Brojevima. Računalica pred očima, spajam vektorima poglede. Vrti se vruća kafa uz hladovinu klima uredjaja. Rezultate prepisujem, sebe izdajem. Sakriveno nit vremena namiguje kao jedini znak Zabave i Osmijeha. Od čega i koga će biti ili ne biti? Razapeto kao do sada? Šizofrenično? Ljepljivo? Za sad moje antene ne osječaju ništa osim mirnog mora onog bez valova i beskrajnog blještavog Sunca.

28.06.2010.

7/7

1. Žubor Misli i Reagovanja

2. Lista obaveza prevrnuta

3. Trud poništen ali ostaje vrijedan

4. Mrvica nade na vrhu Jezika

5. Gluha revolucija protiv mlohavog Šefa

6. Gricka me depresija

7. Bacam se u 24 sata dubokog sna

26.06.2010.

0 1

Sve se svede na binarne kombinacije, na Famozni Par, koji znači i predstavlja i ovaj trag na Blogerskom Nebu. Dokle je granica ove Crne Rupe po kojoj svi bezglavno Jurcamo? Da li postoji ili je toliko nestabilna da u stvarnosti i ne Postoji? Ponekad mi se čini da svijet više i ne živi osim Ako se na Web ne priključi. Kao Veliki Bolesnici svezani živimo, radimo, ljubav vodimo. 0 1 nas Vrti kako Hoće, Želi i Može, kao Novi Sve'Moćni. Od svega i svačega može se od nula i jedinica napraviti. I Doživiti i Preživjeti. Osjećaj da se pojedinci na ovaj način Ponovo Radjaju, pretvaraju se u ono što tajno žele. U Prošlosti nikad nije ni bilo moguće. Od nula i jedinica bogata, siromašna kolona gradjana neumno hoda po Planeti, svi ama baš svi Moraju da imaju priliku, utičnicu na ovaj Čarobni Svijet. Makar morali u dugove pasti, propasti. Vodjena takvima upadaoh u zamku. Po jeftinoj cijeni, udobno zavaljena u hramu moderne tvrdjave lutam satima, čitam postove, reklame, gledam slike, filmove. I što više vremena lutam, sve više uživam kao i u svakom poroku, svakoj navici.

25.06.2010.

Molidba Vremenu

Obdari me Tonama Strpljenja. Daj mi energije da ne Poželim Najbolje od Najgoreg Najboljim Neprijateljima. Ne dozvoli da Nada Nikad ne Napusti moje moždane vijuge, srce, ruke i noge. Digni me poslje pada. Ne dozvoli Crnim tragovima da zametnu moje Puteve. Pruži mi ruke Pune Blagosti prema najmilijima. Ostavi me okruženu Izbjeglicama Uništenih Domovina, fukarom. Odbaci daleko Umišljene i Lažnu Gospodu. Baci me u Vrtloge Znanja i novih Otkrivanja. Svako Jutro dodirni me zrakom svjetlosti i svježine. Pretopi negativne vibracije u Pozitvnost Neizgubljenu u mojim Venama.

24.06.2010.

Ljetna

Pokidane, loše grane, daju nove, zelenije listove, kriju krhotine prohujalog Proljeća. Dočeka se i prva vrućina. Obavljena kao poklon, pruža se Budućnost. Mjerim Dozu sebe u svemu, računam koliko i kome trebam. Toplina odvaja realnost kao led nabrekao od listova mirisne nane. Prekinuh "staru" relaciju. I dan danas se pitam da li je bilo poznanstvo ili platonska ljubav, skoro dječija ili ona koju smo trebali imati da nije rata bilo, da smo se sreli tamo gdje smo se i rodili. U košaricu poslah poruke. Samo u glavi ponekad se javi osmijeh bezrazložni koji preleti preko usana kao talasi blagi što odnesoše gluhe školjke daleko do mojih obala.

23.06.2010.

Od površine do Dna

Takva sam. Brzopleta, prodorna, površna. Onda dno me dočeka. I onda opet radno i bezosjećajno ja nastavljam dalje. Pa makar sve išlo, pošlo i vratilo se Naopako. Ne zaustavljam sebe pa makar i kamen sa zida pred nosom da moram da jedem. Rane ne bole, sama ih ližem bez ikakvog obzira. Sama sebe prodirem, palim, gasim, ubijam ili oživljajem. I tako svake sezone, u zimi, proljeću, ljetu ili u jeseni. I tako u dvadesetim pa i u četrdesetim.

21.06.2010.

Odmor

Sjedile smo, svaka na svojoj sofi. Servirala mi je kafu i cigaru. Na izvanu padala je kiša, puhao vjetar. Pričale smo kao i uvijek o istim stvarima, o rodbini. Bol je rastao u ledjima. Nekako od svega, nesanica me obarala uz laganu kućnu atmosferu. Ili od priča kojima sam znala i početak i kraj. Pojavi se Sunce kroz širom otvoren prozor. Zelenilo udje sa svježim zrakom. Kazaljke poklopljene vratiše me na odgovornosti. "Idem". "Dodji mi opet" "Hoću, čuvaj se" "I ti se čuvaj, Sine moj". Spuštenih ramena nestadoh sa vječitim pitanjem: zašto me uvijek zovu "Sine moj"?

21.06.2010.

7/7

7. Vrućica me hvata od kratkoće datuma.

6. Sitnice su važne kada se velike stvari već imaju

5. Bliskost sa Muškom me duši

4. Strah Smijehom Pokrivam

3. U trešnju se od trešnja Pretvaram

2. Gdje Tijelo prevari, duša napusti...

1. Pozitivnost me vodi kao sljepca pred Narod

18.06.2010.

Sreća

Crvene pilule, energično piće i vitamini bezbojni. Hrana minimalna, vode manje od kafe. Linije sigurne, automatske bez imalo nesigurnosti. Prelijeva se siva, pokriva smedje pramenove. Mir donosi zvuk slova utipkanim kao šuplji rad. San posut bijelim perjem koje lebdi uz hladni vjetar. Sve je tako strano, napušteno. Mjera manipulacije, posljedica. Padaju misli kao u gluhi bunar, noge hodale bi same nad kanapom ludila.

18.06.2010.

Da bi stvari krenule kako treba...

Valja kao na Konju

Pokazati Snagu i Strogost

Ne zaboraviti na Nježnost

Prema Sebi i Drugima

17.06.2010.

Balkan Boy

Tipični Naglasak. Rasteže sve jezike kao da mu je žvaka u Ustima. Dok priča, samo on priča. Hoće da dokaže da Sve Zna i Može. Napuhan kao balon. Ne zaustavlja ga ni Da ni Ne. Traži Uvijek Predsjedniku ili Direktoru da se žali, pa onda da mu Nos Polupa. Uvijek ima poznanika Hrpu, rodbinu da ne spominjem. Na svakom koraku ima jarana, cura koja su pala na njegove draži. Poznaje sve luksuzne marke. Koje nosi dok se ne izližu jer nema novca da ih češće kupujue. Rijetko se Kupa. "Miris" mu je znoj, jer samo pederi koriste sapun, dezodorans i parfem. Ima i pištolj a i pušku kojima prijeti kao i šakama sa prljavim Noktima.

16.06.2010.

Da li se moglo Drugačije?

Pitanje koje dolazi u mene danima, noćima. Da li sam mogla da Drugačije izaberem saputnike, mjesta? Sada kada susretnem nekoga novog, kao da se oni od prije pomaknu, kao da ih i više ne poznajem. Zastajem, pitam se: čemu Poredjenje? I ne mogu da sebe prevarim, sve me tjera da sve promijenim, nova vrata da otvaram. U svakom pogledu vidim novo. Nove Plave oči, plavlje od onih koje me do dans gledaše, glas topliji, jasniji od onoga što skoro više i ne čujem, tijelo mekše od onog što traži da me zadovolji. Cijepam požutjele stranice, sve sabiram pa na nulu spuštam, uspomene gutam kao da se radi o običnoj vodi a ne mom životu.

16.06.2010.

Posljedna Minuta

Znam da kasnim. Ali kao i uvijek čekam Posljednju Minutu da krenem u akciju. Već izgubih nadu da ću stići. Hiljadu prepreka pod mojim rukama, glava luda, okreće se na sve strane. Stomačni mišići skupljeni, gordu me podržavaju. U sebi odbrojajem 5 4 3 2 1 Neka sada sve po meni pada, neka se sve desi što mora da mi se desi.

15.06.2010.

Naivnost Jedne Žene

Ushićeno je Pričao Priču o Njoj.

Kako Jadna Mora da Radi, novac da zaradjuje. Kako nakon odgoja djece Sada Mora da Se vrati na Radno tržište." Žalosno je to kada Žena Mora da Radi", ponavljao je...Osjećala je Bol u prsima.

"Nju Žališ a Zaboravio si da si mene Tjerao da Radim. Nisi ni dozvolio da Trudna Kući se odmaram", ponizno je izustila.Bez ikakvog Stida, samo je rekao "To su bila Prošla Vremena, sada Žena može Da Bira"

15.06.2010.

Poruka

Svako jutro dobijala bih stihove sa nepoznate adrese. Nježnost i strast. Ispočetka bile su jednostavne, bez ličnih detalja. Mislila sam da se radi o virusnim ili zalutalim porukama, onim koje dolaze od komercijalnih sajtova. Sve dok nisu postale detaljnije, meni lično upućene. Opisivale bi moj parfem, moju garderobu, moj glas i hodanje. Kako sam ih čitala tako bih i izbrisala. Postale su redovne, svaki dan "imala sam pravo" na dvije, tri. Onda sam shvatila da se radi o nekome ko me svaki dan vidi, sa mnom provodi barem par sati. Počela sam da razmišljam ko bi mogao od meni poznatih da mi piše ovakve redove. Ostadoh bez odgovora. Od svih likova, niko nije predstavljao "kliničke znakove zaljubljenosti", nisam pronašla "Krivca". Poslije duge pauze primih danas opet par redova, napisane istim stilom samo osim stihova bi moj psihološki portret, onaj koji rijetko ko poznaje. Pred kojom ostadoh zatečena, kao uhvaćena u zamku. Samo jedno znam: da odgovor nikad neću poslati.

14.06.2010.

Mozak

Blista od svega. Razbacani dijelovi rasturenog mozga na sve strane. Pretapa se iz lobanje, na Zemlju, leži raspukao kao šipak ljutunac, teži od grane. Poslije Gospe, pojavile su se Tanke Dame, kao pozdrav iz dubina. Sjetih se njegovih slika, opterećenim i tada nerazumljivim. Jedino portret njegove supruge mi se uvijek dopadao. I dan danas htjela bih da imam isti Portret. Onaj koji gori od boja, ljubavi. Nije nam se dalo. Sve to sada prekriva procvjetale lipe list.

14.06.2010.

7/7

7. Čija si, odakle si... Nosim odgovor kao pečat na čelu

6. Kao knjige u staroj Biblioteci, uvijek na raspolaganju.

5/4 Dilema me uhvati, pitanje u glavi bez odgovra

3. Prašina Tudje a i moje Prošlosti pada kao kasni najopasniji polen

2. Trešnje kao lijek prepisan - 1kg svaki dan, one velike, crvene- hrušte.

1. Stavljam ljetnu garderobu i pored niskih temperatura.

12.06.2010.

Budućnost

Kao Budjenje. Kao Horizon. Plavo nebo i more. Takvu je zamišljam, bez obzira na Prepreke, na Oluje i Bure. Optimista ostajem i opstajem. Nikako sebe da bez Osmijeha zamislim, guram sama sebe, pred prilike i neprilike. Nije važno gdje i kako. Pokret kao definciija i kao svijeća u Mraku. Zvjezda Vodilja. Mirisna i topla. Budi svu Energiju u meni, prenosi je na sve što dotaknem, na sve što zamislim.

12.06.2010.

Igra

Nabaciti ću ratničku opremu od čipke, osmijeh i parfem. Pusti ću da me prodire kroz sve otvore Zadovoljstva. Ja koja ne poznajem Igru, držim najbolje karte u rukama. One koje sam sama nacrtala, izmislila. Koje me vode, koje poštujem, koje mi Dobro Dobrim Vraćaju. Za ostalo neću da Brinem.

11.06.2010.

Non-changeable, Non-refundable

Znala sam Gdje ću i kako ću. Pokretna Vrata pred mojim stopalama. Zaustavih se. Umjesto da krenem naprijed, korak ode na Desnu Stranu prema Izlogu punog Cvijeća i Poklona. Zamišljam kome i zbog koje Prilike Nepoznata Lica će odlučiti da Kupe i Daruju sve ove Zamamaljive i Nepotrebne Stvari? Vrtim razglednice sa porukama. Šaljem ih Mislima...

Poznatim i Bliskim? Meni Samoj? Udaljenim po Osjećajima, Mislima ili Kilometrima? Vjenčanje? Rodjendan? Bez Razloga? Iznenadjena Lica Neshvaćanja Vratiše me tamo gdje sam Izgubila Orijentaciju.

10.06.2010.

Krv

Nije voda. Dakako da nije. Ona je Isitina, o nama, našem Zdravlju i onima sa kojima nas je doživotno Povezala, tačnije rečeno Svezala. Krv. Crvena kao život, jaka ili slaba? Sve je Krv.

Padala je prašina po teškim tragovima njene prošlosti. Gurala sam Ruke u potrazi onoga što mi je na račun Krvi oduzeto. Kutije su bile teške, kapljice znoja klizile su mi niz vrat od napora. Ili od tegobe koje sam osjećala od Nje i njene Sudbine koja se isplela sa mojom. Koju nastojim da razdvojim, ali pošto Krv nije voda, nema bježanja od nje, ostajemo Svezane, od rodjenja pa do Smrti. U kutijama ne nadjoh ono što sam željela. Ostadoh slanog i prašnjavog Lica kojeg hladnom vodom oprah i uz tri čaše Vina Crvenog da sve Zaboravim.

09.06.2010.

Avatar

Uvlačim se pod njegovo, zaštićena i anonimna, Živi, rastem, uživam. Kao da se radi o rodjenju, postajem ono što pred drugima ne mogu i ne želim da prikažem na isti način. Pod Avatarom osjetim sebe, kao da ulazim u Veš mašinu, pa čistija postajem. Pišem ono što je u meni, moje boli, moje radosti, sakrivene i nepostojeće za prosječne oči.

Ponekad prolutam Face B. radi navike, radi nečega Javnog, ono što svi znaju, pretpostavljaju o meni da Objavim. I sve je tako realno da me duši, taj okvir bez mašte, bez iskrenosti i dubina...Realnost koja pokriva Suštinu. Avatar je realnost koji je otkriva, poklanja mi mene samu, koju sam toliko dugo tražila.

08.06.2010.

Milessime

Gledam sebe i pitam se koliko N'ovca Vrijedim.

Koliko i šta mogu sa novcem što ga zaradim i što ga trenutno imam? Koliko toga je prošlo kroz moje ruke? Koliko puta savjetujem druge o toj hrpi novčanica, kako, šta i gdje trebaju osobe da plate vlastite im dadzbine. Kako mogu ili bi trebali, šta moraju hitno sa N'ovcem da urade.

Vratih se prije nekih deset godina, kada sam bila Upornija, Dosadna ali nadasve i Računalica. Sada nekako ni sebe ni N'ovac ne vidim istom jačinom. Mjerim sebe kao što neko mjeri tjelesnu težinu, po šiframa, godinama, nulama, hiljadama...

Nekako kada se vrte ove 40, počelo mi se u glavi život slagati kao Lego kockice.

Udaljavam se od Snova i Varanja, osim bora dodje i Računalica penzije, isplata kredita, planova završnih, nabaci se i Ideja uvijek prisutna o Smrti.

I šta da moram Sama iz Početka, opet na Ledjima isti Teret da nosim sa prednošću ili prepreci onoga sto me dosada nosilo/lomilo kroz život? Hladnoća me prožima ali i neka nova Vrata vidim u uglovima očiju, sigurno manja od ovih aktuelnih ali manje svega bi mi i Prijalo.

Period kada sam Sanjala, Maštala, period Stvaranja & Propadanja, period Stabilnosti, period Pitanja. 

Vaganje u N'ovcu izbrisa sve to sa jednostavnim Iskrenim odgovorom, rijetka pojava u Posljednje Vrijeme.



07.06.2010.

Suze

Klize niz Lice. Ne pitam šta se dešava. Naslućujem odgovore. Briše ih, sa pocrvenjenih Obraza. Stisnutih usna, piše mi svoje Boli. Pretvorene u redove, boli ostaviše suze daleko od nas. Prilazim joj, ljubim je. "I ovo će proći." Tako nam malo treba, tako smo lomljivi, nadasve prolazni. Bilo kako sebe vidili, osjetili, ostajemo šetači kroz svoj i tudji život.

07.06.2010.

Starac i Ja

Izabrao je Put do Mene, Eho moga imena sklopilo se sa njegovim Vizijama. Sada me tereti, nameće Svoje. Ne dam moju teritoriju, skratim mu pomisao, riječ. Starac me gura, ne da mi da trepnem. Hrpu obaveza mi naručuje. A ja se Gluha pravim. Svoje Guram. Razlika u nama je ogromna: u načinima, ophodjenju. Svoje godine nosi kao Pozitivan elemenat bivših vremena i odnosa. Pretvara sivu realnost u dječju vrtešku, na kojoj ne želim da se vrtim. Razumijem ga, stavljam sebe na njegovo mjesto. I pored toga, ostadoh nijema, previše otporna, brišem većinu njegovih Pisanja. I bez korekcije, pišem moju poruku, bacam sve ono kičasto, suvišno. Od njega prema meni, od mene do ostalih puno je slova što se izgubiše. To ga ne zaustavlja. Ne može se on Star i ponosan promijeniti. Ali mogu ja, mladja da vodu pod moju mlinicu ipak okrenem.

07.06.2010.

7/7

1. Ruka drvo miluje, uživam u njegovoj tvrdoći, tragu Vremena koje prolazi.

2. Sama sebe ohrabrujem, da će sve biti U Redu.

3. Loše od loših Poznajem i Prepoznajem

4. Služim kao Most izmedju nevoljenih naroda

5. Scenarijo Boljega Sutra pišem. Nikako da nadjem dobre Glumce

6. Zemlja pod nogama vrela, tražim hlad i Vodu Bistru

7. Pitam se da li i On misli o meni, kao što Ja mislim o njemu.

04.06.2010.

Plan

Hitro, skoro drsko okrećem ključ, otvaram Kućna vrata, zvoncam potpeticama po hladnim pločicama. Mir i tišina uz Spuštene roletne, Muško Leži na sofi, diše duboko. Ulazim u kuhinju, pravim kafu. Bez pitanja stavljam dvije šoljice, onako kako sam i ušla, glasno nosim tacnu sa koje se širi miris koji ga konačno probudi. "Mogla si tiše da udješ". "Evo kafe i za tebe", ignorišem primjedbu. Progutam još vrelu kafu,  krenem prema njegovom licu, poljubac mu spustim na zatvorene usne. Bez reakcije, ne otvara oči. Ništa me ne zaustavlja. Liježem na njega, sada zna šta želim. Ubrzo odjeća pomiješana pada po podu. Kako sam ga našla takvog ga i ostavljam sa mirisom kafe koji me pratio do toplog tuša. Sve što sam zapisala da Uradim, uradjeno ostade.



03.06.2010.

Elastika

Dopada mi se ova riječ. E La S t i K a. Elastična Sila. Razmišljanja razvlačim pa ih opet vratim na prvi oblik. Kažu da i energija se od nje može stvarati. Probaću da se Istegnem da vidim dokle mogu da se Pružim. Dokle ću da ostanem bez Pucanja. Sa vraćanjem na prvi osnovni Oblik, bez Povreda ili Sve dok se u P La S t i Ku ne pretvorim.

01.06.2010.

Iskustvo

Bocka me kao Opomena. Vrati mi stopala na Tvrdu Zemlju. Vijest širim, nastojim da Upozorim ove naivne i još glupo bezbrižne. Da sebe pripremim na Promjenu. Vrte stare Rane, čekanja. Kofer mi namiguje, otvoren, prazan. Stvari organizujem, vidovidost me zaklapa. Brišem ili čuvam ono što mogu da u Sebi i za sebe ponesem. Zaborav kao razglednicu pripremam. Zašto neko se rodi, raste i umre na uvijek istoj zemlji, uz ista lica postaje i opstaje? A Ja kao Lutalica, Sa prtljagom u rukama, moram stalno da preskačem, lutam, tražim Bolje Danas, Sutra uvijek i stalno na različitom Mjestu sa različitim Osobama? Naučiti nešto pa onda sve to iza sebe Baciti, krenuti prema Novom? Bojim se od Svega, makar sve da me pred vratima cvijeće i osmijeh čeka. Voljela bih da se u stablo ili kamen nepomičan pretvorim, da me promjene ostave na Miru. Da osim kojeg Poskoka i Guštera, Leptira, Unce Sunca i mlakosti Mjeseca i pokoje kapi Kiše niko ne Dira, niko za mene da Zna, da me niko više ne pita: "Odakle si? Čija si, Rekti."

01.06.2010.

7/7

1. Dva Goluba me Prate ili ja njih. Sastanak svakodnevni, redovan. Ja iza Zatvorenog Prozora, Njih dvoje na grani, kljucaju se oko vratova,šire Krila. Udaljavaju se pa onda kandjama heravim polako se približavaju. Ko zna da li  je uvijek Isti Golub, ista Golubica?

2. Zlatni kafez. Zatvorena u Njemu, sve što neko sanja, Ja imam. Osim slobode Leta.

3. Gutam Miris Balege, koja me prodire kao Muško, jako i nabreklo od Strasti i Života. Predana prirodi, nosim čisti zrak pod Grudima.

4. Ne dam se. Ne padam ni pred Ljubomorom ni pred starim Utvarama.

5. Udaljenost mi snove Ruši.

6. Slika na zidu budi Uspomene.

7. Brzinom nastojim Vrijeme da Prevarim. Danu dodajem 24 sata, sve da stignem. Sve dok me ne stigne nešto Drugo, treće. Afere odmah riješavam, bez čekanja i lažne Savršenosti kojom se Osobe oko mene Krase.



27.05.2010.

Paradoks

Neko Može da dijeli i dan i noć sa Mnom. Može da pije i jede na istom stolu za kojim i ja sjedim i jedem. Može da udiše isti zrak koji me u životu drži. Može da moje mokasine danima Nosi. Može isto nebo da Posmatra. Da svoju krv meni daje. Samo ne Može da me "Upozna". Da moje snove sazna, osjeti, da moje suze nasluti, da moje uzdahe ne čuje, da ne razumije nijednu moju riječ.

A onda naletim na pravog Stranca. I On razumije Svaku moju Riječ, uzdahe čuje, osjeti i sazna moje snove, upozna me i prije nego što se predstavim. I da mi krvi nije dao, ni da isto nebo ne posmatra, ni moje mokasine da ne nosi. Snove Sazna, osjeti, suze vidi prije nego što se naslute u kutku oka, ...On koji me ne poznaje, Zna sve o meni, kao da dijelimo i dan i noć, kao da gozbu svaku zajedno pripremamo i u njoj uživamo.

26.05.2010.

Magija

Svaka Osoba Zaslužila je bijeli Prazni List. I onda sve ono što je Ostavila u Meni, riječima sam joj "Vratila". Jedna Po jedna, redala su se imena. Prvo po Krvi pa onda po osjećajima. Umorna od Sjećanja, pisanja, poredala sam Tanke Listove jednoličnog formata, jedan pored Drugog. Rukopis je bio isti, redovan, još Školski. Plavi trag naliv pera sljevao se kao tetoviran, vječan trag. Nije mi bilo Dosta, stavila sam i Fotografije. Kao da sam glasove čula. Odjednom San me Posjeti, odnese sve daleko u nesvjesnost. I mene i njih i ovo danas i ono Jučer. Plesali su plamenovi pred zaklopljenim Očima. Svaki Plamen gutao je svoj List. Kao Afrički Vrač plesala sam oko Vatre. Probudih se u Tami, promrzlih ramena. Kao da se sve iskralo, kao da je sve nestalo iza Zavjese koja se gibala od jutarnjeg Povjetarca.

25.05.2010.

ZepKa

Prevrćem ideje, misli, osobe, situacije. Dodajem sve vrste pogleda, borim se sa Djavolom u meni. Padam pa se Dižem. Tako danima, noćima, godinama... Nikako sama sebi da Dosadim, ni dobra ni Loša da postanem. Svaki dan se budim, pretvaram sebe u neuhvatljivu nisku ni za sebe ni za druge. I tako krenem na put. Pa se vratim. Suze, smijeh sve to pomiješano nosim u grudima, kao nakit, Ja se unutrašnjim plovidbama Krasim ili sa njima patim.

25.05.2010.

7/7

1. Kroz Zid bih da prodjem, sa nevidljivim da se Borim.

2. Lažna obećanja slatko zvuče

3. Opet Sama. Kako živim tako ću i da Umrem, sada znam.

4. Posmatram Mrave na Suncu, korisna stvar.

5. Svako je Odgovoran za Svoju Sreću i Nesreću

6. Ne podnosim Gospodju Laž i slugu joj Hipokritiju

7. Sama, najbolja varijanta kao Budućnost Nepoznata

21.05.2010.

Nekad i Sada

Slova su se nizala po stranicama. Bajke, pripovjetke, poezija, romani. U Roditeljskim baštama, u sigurnosti, uz Sunce, žubor rijeke zelene i drage, bosih noga, u zelenju, cvrkutu ptica. Bojala se zlih Maćeha, plakala za Anom Karenjinom, ulazila u svijet koji me uvijek privlačio, oduševljavao. Sada sve to je nestalo osim negdje u mojoj glavi. Knjige spaljene, rijeka teče ravnodušno kao da ništa nikad nije ni bilo. Sada služe da se Uspavam, ne ulaze ni u Srce, ne bojim se ni od horora ni od tragedija bilo na kojem jeziku napisane. Čitam radi navike, možda nesvjesno tražim ono Sunce koje me grijalo, bezbrižnu činilo.

19.05.2010.

Početak

Energija se Vratila,  sa njom Vrtlog i Vibracije. Zen attitude i SrednjoVjekovno Izražavanje okretalo je Staru Gramofonsku Ploču. Ako volim nešto u Ljudima to je upravo onaj Zvuk, sa Osjećajima, sa pravim Notama koji me obavi kao Dah Maja Prevrtljivog, nadasve Teškog. I Prolaznog,  za Utjehu toliko Potrebnu.

19.05.2010.

Pravi Put

Naći na Raskrsnici. Odabrati direkciju, saputnike. Držati se Principa, pravila, boriti se protiv Nasljedstva i Predrasuda. Dati vremenu Sve Karte i Nacrte. Od Leda u Fleku Vode se pretvaram. Ne Zatvaram Oči, uši kao kod Slona, duh Lutalica, tijelo razdrrmano. Stisnutih usana, sa Smijehom bore Brige brišem. Kada sve Nestane, Jastuk suze neka Upija.



18.05.2010.

Rezultat

Pijana Glava našla se u Mokroj travi. Trebalo je par heravih, nesigurnih Koraka dok se nije Našla na Putu Razuma.

Borba je Počela. Otvorenost i Snaga su tražene. Mogućnosti sve manje ali Postoje. Kada bih mogla da ih skupim, da sve pošaljem preko Ramena u Nebo, da dodirnu i osuše Suze koje jučer od Zla, nesreće ili besmisla nisam obrisala sa njenih Pospanih Očiju.

17.05.2010.

7/7

7. Uvijek Ista Muzika. Pećina me čeka. Tamna i Hladna. Čučim, sa nogama Promrzlim i Prljavim. Zvjeri me u Mraku Posmatraju. Nije me Strah. Niko me ne može Prestrašiti. Već sam Vakcinisana protiv Zla i što više se Zora Budi, jača se Osjećam. Zvjeri ostadoše Tamo gdje im je i Mjesto.

6. Veselje oko mene i u meni. Sve mi ide od ruke.

5. Hranim se Nadom i Pitanjima. Uz koju čašicu Strpljenja.

4. Lebdim na Oblacima, posmatram Svijet sa Visoka. Godi mi Visina i Udaljenost.

3. Vrućina u Tijelu

2. Sve me tjera na Prošlost. Srećom Danas prevladava sve Nostagije, sve sabira na Carpe Diem

1. Kao što je i završila tako i počela



15.05.2010.

Trag

Vlažnih Prstiju Moje Unutrašnjosti, dok nestaješ sa iskrivljenim Licem Ostavljenih ostade kao znak pitanja.

Jednom kada Lice prekriju bore, pobjede Kreme, jednom kada vlati Kose osijede do zadnje, priznati ću i sebi i drugima da smo se Voljeli. Do tada ne mogu da Udaljenosti oprostim, da svoje Ego Zaboravim. Sebičnost je moja nova Kraljica, moja nova Vladarka.

Ne podnosi Slabosti, zaboravlja na Ljubav i Jeftino sve Posmatra.

14.05.2010.

Izmedju Redova

Pustio me da Ležim Bespomoćno na hladnim čaršafima. Sa ulice dopirala je Buka, Vrućina. Razbacana Kosa Dijelila je Misli kao Ventilator na Plafonu. Jednom rukom milovao je bedra, drugom tražio odgovor na Poljupce.Trebalo mi je Dugo Vremena da mu se Vratim. Put od mene do Njega pretvorio se u godine. Sanjala sam o ovim Momentima toliko Dugo da sada kada su realnost, ne predstavljaju Ništa. Na polici složene Knjige, razbacane Novine. Kao djelovi mene same, nestale davno u bujici Strasti. Njegove Plave Oči ne odvajaju se od moje kože, svaki milimetar kao da je poklon za njegovu Dušu. Upija me kao prevrnuto mlijeko, liže grudi, vrat, ramena. Pramenove kose vrti dugim mu prstima. "Da li si je Volio, kao što mene Voliš?", pitanje ne izgovaram a on mi šapuće "Uvijek si mi u Mislilma, kao da si Jedina na ovom Svijetu". A znamo da ništa nije moguće, da su naše Sudbine već odredjene, da Razum nas ubrzo Razdvaja, odbacuje na različite meridijane. Nije me ni pitao "Da li ga voliš kao što mene Voliš?". Odgovora nema na ovakva pitanja, znao je odavno. Ostali su Zaključani iza samo nama poznatim Vratima, sakrivenim od radoznalog, nepoželjnog.

11.05.2010.

Potreba

Umjesto Riječi neka bude Šutnja

Neka nestane svaka Misao

Da samo Disanje Moje mogu da Osjetim

Usamljenost da me Skupa i Rijetka Obidje

Da U njoj nestanem, samo da Život Gluho'Njemo Posmatram

Bez Pitanja, bez Glasova, Bez Ikakvog Odgovra.

11.05.2010.

Priprema

Stopala vrela, usne Suhe. Hiljadu detalja u Glavi. Srce lupa, svaki pogled mi je Važan. Scenarijo u rukama, padaju imena prisutnih. Prevrćem stil, prezentaciju, opet i ponovo. Zamišljam poglede okrenute prema meni. Da li ću biti dovoljno Interesantna, Korisna? Da li će nervozno prekrstiti noge, naheriti glave, bacati misli daleko od svega? Da li će me poslije gledati kako sada me gledaju? Da li su tu radi mene, da mi ugode ili da nešto od mene novo Dobiju? "Nešto" mi Govori da sve ostavim, da ne vrijedi nijedan trun napora. Ohrabrenje me Dotakne tamo gdje sam i najmanje očekivala.

10.05.2010.

Godine Prolaze

Želja da se otvore Stara Vrata, promijene odnosi, poboljša sve u meni. Da zaboravim detalje, loše riječi. Oprez se Javlja. Ne da mi se. A moram zbog vremena i mene Same. Rezultati ispunjeni Znakom Opasnosti. Smanjujem cinizam, gutam ga uz Samoljublje.

Provela život čekajući na Ljubav. Od njega muža, svojih, njegovih, od svoje djece. Sve što je Prošlo ne jača je. Pada pred svima, predala se odavno, čekala da se njeno Dobro, dobrim Vrati. Nije.

Rekla bih joj Istinu. Da nema više takvih Situacija. Sve što se dešava, ne zavisi od nje nego od Drugih. Čekala je Previše. Nadala se okvirima nečega što nikad nije ni postojalo. Bez temelja, ne može se Ništa napraviti. Bez održavanja nema ni Sreće ni Radosti. I pored svega toga, usne skupljam, pomažem na Moj Način. Možda Hladno, Grubo. Ali tu sam. Nikad me nije Izgubila.

10.05.2010.

7/7

1. Tražim San Neuspješno.

2. Kao Automat izlaze okreti, pokreti vs. zaokreti.

3. San Odličan Ispunjen Mirom. Nako dugo vremena, odmorna se Budim.

4. Previše Brzo Jurim, Zid me dočeka.

5. Ptice i Asfalt. O njima barem jednom dnevno razmišljam, posmatram. Dodje mi da za Njima odem, Sve Napustim.

6. San me opet Iznevjerio, praznina u glavi. Besanice Bježi od mene!!!

7. Napor je ružičast. Ispuhan me umorio, besanicu otjerao. Dokle?

07.05.2010.

Na Pola Puta

Sve što dani prolaze prtljag je veći, utisci jaki, disanje ubrzano.

Sve bih da unaprijedim Vrijeme, da Znam šta će biti na kraju. Kao Domino slažu se Situacije. Vode me, savjete daju. Upijam sve kao Suha Spužva. Sanjam ali bez iluzija. Svaki dan Otvaram kao Poklon, strpljivo mu Mašnu Skidam. Ne molim, ne zahtjevam.

Pružam nešto što mi je nekad davno neko negdje u glavi i srcu ostavio. Bavim se novim verzijama, lomim po starim navikama. Sama sebi govorim da će Sve biti u redu, onako kako sam željela.

I pored osjećaja Panike i straha koji me obidju kao dvije uhode.

Palim Svijeću, otvarm Prozore, ne dopuštam im da me Prevare.

06.05.2010.

Infuzija

Vrela Voda prihvatila je Nabreklu vrećicu Čaja. Malo po malo, Miris Prirode prelama se kroz buku Vještačku. Kao Zlato prosu se Ukus tako Potreban. Snaga svega pušta Suze niz lice.Gorko, slano, olakšanje Proviri stidljivo, nadasve nevidljivo, sakriveno.

05.05.2010.

Ideja

Dok je bila Samo Moja, disala je, rasla kao novorodjenče koje bih iznosila ponosno, radosno.

Zatim se svidjela još nekome. Postala je zajednička.

Podijeljenja ne raste, ostade kao Siroče. Izmedju mene i drugih.

Sada samo svadju i nepovjerenje donosi. Granice nikako da predje, ljude opet da Spoji, u veselje povede. Bolje bi bilo da sam ostala Samohrana sa njom u samo Mojim Rukama.

04.05.2010.

Korak

prema boljem počinje sa Nadom, Hrabrosti. Ne otvaraju se sva vrata onako kako bih željela. Ponekad kao da sam pred zatvorenim školjkama, koje bespomoćno leže na pijesku, čuvajući Tajne Duboke i Teške. Ponekad se sve stopi, skladno kao note koje Dušu Liječe. Korak za korakom, pronalazim pravce, načine. Otkrivam se, nemam šta da izgubim. Vrijeme donosi odgovre, otvara školjke Korisne a one bez ikakvog interesa nestaju samljevene valovima daleko od mene.

03.05.2010.

7/7

1. Rekoše mi "Prazno Mjesto, taman za Tebe, Upadaj- Ne gledaj".

 I tako i bi. Dadoše mi kao "Poklon" Brdo Svega i Svačega. Samo što u toj Igri Sudbine i radnog Znoja, nekada prijatni prijateljski pogledi zamjeniše Hladonoća ili Poslušnost od kojih ne znam šta da uradim. Za sada idem dalje a za Detalje Wait and See...

2. Nabacih Oklop od Čipke, na tijelo istetovirah sliku Sreće, mapu puta od mene do nečega što se Naziva Ljubav. Sve staze i znakove, da se zna kojim ću joj Prići. Samo što nije ista od Srca do Uma. Izgubljeno ali nikad nezavršeno.

3. Snage mi nedostaje da se U Dobru Vratim. Da šamare Zaboravim, pepelom Zdravlja da ih sakrijem. A moram. Radi Ljudi, radi hiljadu stvari koje me kao sliku Zatvaraju.

4. Planove krojim, kratim pa bacam. Starim se vraćam. Rane grebem da se živa probudim.

5. Pritisak je moj Saputnik. Kada ga nema, sve nestaje. I nada i osmijeh. Njemu moram Sve.

6. Stežem Kućnu Haljinu. Svežem Kosu, crtam sebe karminom pokornim kao Gejša provodim ludost zadovoljstva kroz vene vrele.

7. Put neću da mjenjam. Makar i Pješke morala dokraja da dodjem, onako kako sam ga i počela.

30.04.2010.

Ovca

Novo Ruho Nabacih. Krenuh na Livadu Zelenu. Pasem travu, Glupost, jednostavnost me Krase. Od Prvih Sunčanih dana Vuno samo Raste, prekriva me. Osim jezika Crvenog samo se par okica Tupih na meni vidi. A Vuk, gdje je vuk? Negdje me pomno Vreba.

27.04.2010.

Dan

Kao hercegovački Sir iz Mjeha. Stegnut, tvrd,  izdrobljen, u grudvama i pokoja mrvica. Ukusan i jakog mirisa. Trebalo mi je Par Jakih Radnih Ruka da me promrdaju, izvuku sve mirođije, izmješaju slano i oporno, od gorkog slatko da od mene naprave. Ostade Miris djetinstva, nepodnošljivost Nasljedja. Svježi Domaći hljeb i Maslinovo Ulje samo bi mi trebali.

26.04.2010.

Energija

Široka i Jaka. Tijelo lebdi, traži napor, traži akciju. Misli brzopleto nestaju, negativne i pozitivne. Pišem Priče tudjom rukom počete. Pretvaram je u poeziju. Jezici su moj Svijet. Ponekad se maternji poklopi, daje mi dodatnu opremu. Sjetih se Dvadesetih. Kada su Uspješni, Bogati bili moj uzor. Ulaženje u njihove odaje, naučilo me mnogo toga. Korak po korak, udaljavala sam se od njih. Krenula vlastitim putem. Razdvojila se na više adresa. Trpila njihovu mržnju i čudjenje. Ohrabrena izbrala borbu za vlastitu Sreću ili Tugu. Sada sama sebe Iznendim ili Razočaram. Dvadeset godina Poslije. O Uzorima i ne razmišljam, ponekad se pokradu u san ili javu. Samo na tren i nestanu daleko od mene, nepoznati.

23.04.2010.

7/7

1. Početak prašnjav, zagrnutih rukava krenula Akcija.

2. Sjetila se osnovnih ljudskih odnosa, prenijela poruke ili dobila naredjenja. Dva zvonceta iznad glave "Uradi ovo, ono" ili" Ne zaboravi na onoga, ovoga".

3. Znam šta hoću i šta ne mogu. Ovo drugo jače je, kao Količina Genetski nasljedjena, teža od Kamena. Poenta je ostala negdje na Početku.

4. Budna Sanjam. Ili sanjam Budna. Umorna na noge ustajem. Glava pod Vodom bolje Razmišlja.

5. Shatam da su žene "ne-navikle" na Sreću. Kao da je nevidljiva, nepostojeća u ženskoj sferi Pameti. Vrte se Histerično, optužuju Druge za vlastite im Mane i Krize. Ili je sve to radi Majke, Prirode. Treba nam Izvinjenje. Bez odgovornosti Lakše Se živi.

6. Otkrivanje Trbušnih Slojeva naslućuje Proljeće. Majice i suknje skidaju Maske, Padaju hrpe Hrane Progutane kroz Zimske Periode. Sve od Sala giba po Ulicama.

7. I na kraju "Spasi Izmjene"  znaci Boljeg Danas od kojih me Vrućina Hvata.

21.04.2010.

Srce

Kao košara za Slova zgužvana. Guta ih, gladno, djetinski naivno. Ispucano, iskrpljeno kuca. Spuštam ledja, nastojim da ga zaboravim. Glumeći izmišljam Mogućnosti, kradem vrijeme, negdje nekome. Stabla nestaju, lome se grane. Sve dok se u Prašinu ne Pretvorim. Ego veće od broja cipela, vuče se dok sjenka pada daleko u suprotnom Pravcu.

20.04.2010.

Koktel

Sipaju se sastojci. U Flašu Se Pretvaram. Gorko, slatko, jako, ... Crvena, Žuta, Zelena ili Plava? Led i Šećer. List Nane Zelene. Zaboravih Krišku Limuna. Čašu Usnama Suhim Jedva Dočekah Potrebu. Utisci se prelamaju negdje u Vijugama Puteva bora oko očiju. Da li ti nedostaje? Da li ste Zadovoljni? Da li si ... Ko si? Prepoznavanje ili Otkrivanje. Okružena, koktel pijuckam, topim komadiće leda zubima. Prazna Flaša Ostade Usamljena. Izgubljena pčela leti oko nje... Behar prosut dočeka hitre korake. Par Plavih Očiju čeka me na vratima. I sa njim Poklon Sreće.

19.04.2010.

7/7

"Izgledaš Zen, prirodno i Zrelo".

Rekoh joj moje Godine. Obrva se odmah lijeva Podigla. Učuvana si, ne bi se reklo... Kompliment a u isto vrijeme Opomena. Nema Više Prava Na "neozbiljna ponašanja".

Tradicija. Teška Riječ. Padala je oko Njega i Mene. Mirisali smo na Evropu. Osjetila se Indija i Hercegovina. Spoj nevjerovatnih puteva. Priče su se sljevale. On Pitac neki a ja Prkosna od Sna...Sada Uspomene vrte svoje!

Planovi. Snovi za Sada ili od jučer?. Kao mjehurići Lete, Prskaju, obojeni Duginim Bojama. Smijeh. Sunce. Strah od Rezultata. Nikad ne prestaje Igra. Vadim Karte nevidljive, ja - Neiskusna Igračica sa nekavim Namjerama. Taktika dovodi do samoće. Prebiranja, sakrivanja. I tako svaki Dan. Mjehurići lete, okrugli oko mene do drugih.

Stvarnost je tvrda, opipljiva. Ne treba mi takva. Barem dok pišem lebdim, boju joj moju dajem.

Bez interesa sebe interesujem.

Ne mogu da pišem kao "normalna" osoba, sigurno ona kojoj pitanje "Šta ima Novo kod tebe?" ne smeta.

Čitanje "Stvarnih" postova, duši me. Išla tamo, vratila se Ovamo, vidjela ovo, čula Ono.

Kao da sam u prodavnici, kao da gledam pakovanja, ona puna aditiva, bez iskrenosti, bez dubina.



16.04.2010.

Varnica

Sve je krenulo Lahko i Sigurno. Odjednom, spokojnost nestade pred Svjetošću Varnice. Kao Zvjezda Lutailca, kao kada Bura napuha Oblake, pomjeri listove sa slabaših grana. Oprez Zastavu postavi na riječi i pokrete. Obilazeći nadolazeću opasnost Spasih Se. Kao vonjik nabacih na ramen oružje i krenuh u Izvidjanje. Borba spuštenih ramena, bez ijednog ispaljenog Metka. Bez rana, sa umornim nogama, napuštam Ratište. Do idućeg Puta.

15.04.2010.

Jedna Iza Druge

Pretraga Završena.Ideje su se poklopile kao Domino. Jedna Iza Druge. Od Prošlosti Napravljena Kutijica.Obojena u Plavu Boju. Ispunjena mješavinom moje smotanosti i upornosti. Zrnce Pameti, Osmijeha i Suza. Mašna Srebrene Boje. Neka Muzika Krene...

"We are such stuff
As dreams are made on, and our little life
Is rounded with a sleep."
Shakespeare

14.04.2010.

Lost and Found

Voliš li me? Pita Muško.

Pravim se da ne čujem. Za rukav me hvata.

Pitao sam te Nešto?

Gledam Okolo. Ne odgovaram. Muško čeka.

A voliš li ti Mene? Prvi sam Pitao!

Puno ili Malo?

A ti mene?

Puno.

Onda i ja Tebe ...volim ...Puno.

 

13.04.2010.

I to je Život

Dugi Hodnici. Svlačim Uredno farmeke, košulju, kao prije tuširanja, prije vodjenja Ljubavi... Rastajem se sa vanjskim svijetom, liježem na hladni, viseći, uski krevet. Vrte se Lica oko mene. Zavjesu Zatvaraju. Golu me diraju, provjeravaju. Čudovište ili ...? Ne spavajte! Ne spavam. Samo se sjećam Života. Gledam ih a ne vidim. Čujem a ne slušam. Samo neka mi Pomognu. Oni ili Lijek? Hodnik je bio kraći, na Izlazu, izbjevajući Poglede, Zora me dočeka. Sa njom Životu se vratih.

12.04.2010.

Korektor

Kao Djavo iz Kutije, izlaze Greške. Zbunjenog Lica, Hitrog Govora. Greške Tudje. Stvorene Namjerno? Neznanjem? Nije Važno. Sada Su Pred Mojim Očima, u mojoj Glavi. Korekcija Duga. Nervoza Preuzima i mene i one koji čekaju Korekciju. Osjeća se Vrućina Krvi nad Kapcima. Tišina mi Treba. U njoj nestaje nemir. Slažu se Brojevi, datumi. Pronalazim put, trnje pada daleko od Mene. Uzdah Olakšanja. I Sunce na Prozoru. Vjetar svjež i vragolast. Moranje ili Navika? Uživanje ili Panika. Samo Djavo Zna.

09.04.2010.

Dani Prolaze

Vino ili Voda tece mojim venama, pitam se? Sve sto radim moram da vode Na'dodam.Da se sve prorijedi, da svaka Gorka Kapljica u bezukusnu kapljicu progutam. Tesko se od Vatre u Pepeo pretvoriti.U prasinu samog sebe nestati.

Zbog Cega? Zbog principa, koji su zakonski odobreni. Pravo na Srecu, pravo na Slobodu, pravo na Ljubav. Zasto neko se rodi, raste i zivi pa onda i umre, Elegantno, dostojanstveno kao lijepo crno svecano odijelo ili kao lijepa Crvena Ruza a kod mene sve nesto ni tamo ni vamo. Kada stignem do necega ispod Noga mi litica, strmoglava, nepovratna. I onda sve i svi bi da me u nju Odbace a ja se ne dam.

Stojim kao Inat, kao ovo Srce sto vise ni za mene i ne kuca.

08.04.2010.

Boja

Se prosipa. Bijela? Plava? Crna? Zelena? Prevrćem Požutjele Listove koje Bude Nade Nove. U isto vrijeme mijenjam boje na ovim Stranicama. Boje i Papir. Sve je manje moga rukopisa, zapisi nestaju pod tastaturom. Prsti Lete, ruke ne miluju više Nove Papirne Stranice, sve nestaje u binarnom paru nula i jedinica. Praznim Police. Nestaju tragovi opipljivi Prošlosti kao koraci u dugim hodnicima. Nekadašnji Važni zapisi, igraju kao sjene na zidovima marioneta zabavljačica.  

06.04.2010.

Vrteška Ljudska Iz Dana u Dan

Glasovi su se vratili, trčanje se nastavlja. Malo po malo slažem Sebe U ladice. Glavu dijelim na Krug. Zaobilazim Srce, za sada stoji kao usamljena Djeva. Dajem Vrijeme da Popuni Rupe.

San me Odmara, nosi od Filma kojeg samo Gledam. Ni Statista ni režiser. Put Putujem, Bježim od nečega što ne mogu da promijenim. Prije bih u Vatru Odmah Skočila, spasila i sebe i druge. Na kraju Rezultat nisam Vidjela. Šizifov Posao. Sada neka Kamenja lete niz liticu. Nošene Prirodnom Voljom. Neke Stvari niko ne može Promijeniti. Ni Vatru ni vodu čovjek ne može Kontrolisati.

Tugu od Gorkih Plamena obavijam kao Poklon Zaborava. Koristim sivu boju kao novu podlogu. I boju Neba koja se smiješi iznad sviju, Jača od Jučer, Bolja od Danas. Čistija od Sutra. Spasi Izmjene.

I onda kada ih nema. Nevidljive Plutaju po Zraku kao Polen Alergični.

04.04.2010.

Nas Dvoje?

Dugo Tražena Tišina i Samoća. Pauk Mladi na Prozoru mi jedini Saputnik.

Posmatram ga, traži nešto? Nesigurnim a tako preciznim pokretima opet i protiv Svih Oblika i prepreka, giba se.

U njega bih na tren da se pretvorim, samo da znam Šta i kako On o Meni Misli, da li me i kako Vidi? Da li me Čuje?

Kao da Zna o Čemu razmišljam Pokupi se od mene obrnutom Pravcu.

26.03.2010.

7/7

Scena Ista, Toliko Puta Zamišljena. Predstava: sve ono osim onoga što sam ja sebi Zamišljala. Glas Podigla, Borim se sa Tenama na Nogama. A mislila da će Peta biti moja podrška.

Susret sa Ženom 1. Moj Žiovt pored njenog izgledao je Veliko Sekanje. "Sloveni su narod sa Dušom." Jesmo! Kada Psujemo, psujemo. Kada Volimo, Volimo. I tako dalje, tako Bliže.

Poruka od Žene 2. Uvijek je bila Zajedljiva. Nije Pravila Razliku izmedju mene i nje. Ne Odgovaram. Postala sam Gora od Zaborava.

I ne može bez Treće. Promjena. Definitivna. Nekad Prkosna Dama. Vjerovala je Mušku, njegovoj lažnoj Zaštiti. Lutalica od njegovog Odlaska Ostade. Poželjoh joj da Nadje Snagu, Da ne Posustaje. Kao žena Ženi. Poklonih joj Osmijeh i Zagrljaj.

24.03.2010.

Pet do Dvanaest

Od 18 do kasnih 30 raspored časova brzopleto zamjenjen kalendarom Kama Sutra. Od poda sa pločicama, parketom, prekrivenim tepihom, stolova niskih i visokih, kreveta po hotelima, foteljama, hodnicima, podrumima, veš mašinama, sve probano kao u Carstvu Čula preko Basic Instict-a do Posljednjeg Tanga u Parizu. Ovih dana imam više skromnijih Želja. Pohotna i Divlja razvela se od Uživanja Tehničkog Dokazivanja.

Da mi Muško Prstima kroz dugu Kosu prodje, Pomiriše, Pomiluje Po glavi. Na vratu Topao Dah Ostavi. Obraze i Čelo izljubi, usne samo Prstom Dotakne. Bradavice dlanom Nadraži, umjesto što grudi Vrti kao da stanicu na radiju Traži. Da mi drži nježno ruke, da ih miluje, ljubi jagodice prstiju. Na ledjima i trbuhu jezikom da nacrta otiske Hrastovog Lista. Na Stražnjici Zubima da Ispuni Križaljku. Da me kao Bresku Zrelu od jezgra odvoji i Sočnu Pojede. Noge i stopala da Poliže, Obliže kao Italijanski Sladoled. I samo onda, uspavanu Prodre Kao Kazaljkama Uspravnim i Čvrstim kao na 12 sati kada se Poklope.

23.03.2010.

Feedback

Ne znam Zašto vratiše se u Sjećanje razgovori sa Njom. Prije 20 godina. Naglasak Sjevera. Sjetih se njenih Usana, modrih i Nasmijanih. Slušajući je, Naš jezik čula sam Smiješan i nepovezan kako smo nekako svi izgledali u tim danima. Poslije par godina, saznala sam da  živi u mojoj Blizini. I pored toga nikad je nisam Susrela. Osim Danas u mislilma kada je nebo Sivo, Spušteno vratilo Vrijeme tih par sekunda.

22.03.2010.

DupliCatS

Svaki dan Susret sa DupliCats. Susret sa nas Dvije. Često iz potrebe javlja se Moranje. Kao na Kauču sa Psihijatrom. Nikako de se složimo. Stalna Borba. Kada se Uspavam ona Druga me Probudi. Snagu da mi da ili da je uzme. Pita kao da je Djavo, grebe Po ranama ili ih Liječi. Rijetko se oslobodim potrebe za ovim Susretom. Koji se Pretvara u Igru, Takmičenje Bez Kraja. Rastanak ne Postoji. Hvala na Posjeti, Do Vidjenja. Do idućeg Puta.

19.03.2010.

Time to time...

Upijao je svaki pokret, osjetio se Interes. Kao nijansa sive boje na traci auto puta, klizio je po obrisima sakrivenim pod Dzemperom. Smijala se Šalama, dodavala dozu Ludog "Nigdje Veze" Šarma. Sve dok Lice na ekranu ne podsjeti na razliku "nekih" 20 godina. Koja ostade u zraku, nebitna kao Poruka sa Srcima na papiriću Zgužvanim medju vlažnim Mladim Prstima. Kao Svaki pogled kojim je pokušao da se nametne. Kao svaki korak kojim se Oprezno Udaljavala.

19.03.2010.

Pritisak

Provodim jezik kroz nasmijane usne, dajući povjerenje nepoznatima sa komplikovanim imenima i prezimenima. Letim od Zemlje do Zemlje, skupljena Lica, pretvaraju Planetu u moj Dom. Prelazim od Države do države, bijela Koža jedini Vidljivi Prtljag. Toliko Stopljena kao Plastika pod Upaljačem pretvaram jednoličnost sudbine u vražje ožiljke, tetovirane zauvijek u srcu.

17.03.2010.

Sredina

Srijeda se vuče, Sunčana i Lijepa nadasve Ravnodušna kao i sve što je lijepo. Očekivala je moju Radost, moj uzdah. Ništa od toga. Reakcija je nestala. Pod Ledom i tamom.

Riječi nestadoše, sakrivene pod težinom odnosa koji nas je spajao do nedavno. Puštam Radost neka se sa nekim drugima dijeli. Neka Zemlja pripada nekome drugome, neka rade od nje što im je volja. Neka Rijeka Teče bez mene. Odavno sam izgubila Volju da se protiv Zidova Borim. Neka svako radi onako kako Hoće. Lijepa i Ravnodušna. Težina Dobrote Ostade negdje daleko, otopljena Suncem. Ono što mi ne treba nije ni Moje.

15.03.2010.

Početak Sedmice

Snovi su krenuli bujicom Riječi, Naglasaka, Upitnika. San je bio Dug, Od Ljudskih forma pretvorenih u Životinjice. Pokretne Stepenice odvode do Hotela, negdje u Americi, pred ulazom Vrućeg Grada. Neko me Čeka. Odgovarm Da ću kao i UVijek Biti Prisutna. Nastavak Slijedi. Piše se. Završava sa Tačkom. I Suncem koji budi uspavane šifre. Plava Podloga Novih Obaveza, Ispunjena čeka. Visoko ili Slabo. Kao Struja, njena Jačina. Bez Povratka, ulazak je zabranjen nepozvanima. Čudan Odnos se prenosi, odnosi kroz spletke koje ostaju Zatovrene u Okvirima Akvarijuma. Vide se pokreti ruka, usana, ništa se ne čuje. A u glavi, tačnije rečeno Dvije Glave Bura. Hladno mi je, odjednom se sjetih. Ostadoh živa kada sam mislila da ću potonuti ili ...Onaj moj san odjednom sve prokrenu. Od ljudi u Životinjice, od Životinjica u Ljude. Zatvaram oči, ponavljam u Sebi "Take it easy". Niko te još ne Ganja. Kako stvari stoje ili ne stoje, neće biti ni Proganjanja ni Pritiska.

Spasi Izmjene, ovo me Vodi. Od sada pa dokle ... "Who Knows?"

12.03.2010.

7/7

Mali Velikim se Prave. Veliki, nema ih.

Prljavi glume Čistunce, Glupi Pamet prosipaju. Pametni se Ludi prave. 

Kao Gospodje se predstavljaju a Vrište na sve što se Miče pred njima.

Bogati novac sakrivaju i od sebe samih dok Siromašni Troše i ono što nemaju.

Stari mladost Traže, Mladi sanjaju o kraju života.

Žene se Pretvaraju u Muškarce a ovi Zadnji Nestaju u nove Forme Podijeljene na borištu unaprijed izgubljenog.

Crnci bijeli Postaju, ovih Zadnjih Skoro Više i nema.

11.03.2010.

Bol i Lik

Otvarjući vrata hladne Tuš kabine, kao da sam odbacila sve što me tištilo tokom dana, kao da izbačena odletjeh u svemir. 

Vrela Voda omamila je svaki trag neizvjesnosti, stresa, sve osim boli.

Kao ruža penjačica drži me danima. u dubinama, ona koja pusti korijen i ubode sa trnjem gdje niko ne vidi, gdje joj i te kako poznajem Put.

Jedina što me Podsjeti da sam Na Zemlji.

U pari se pojavi lik, stvoren od kapljica na staklu. Pod Smežuranim jagodicama njegovo ime zaigra po vlaznim pločicama. Samo na trenutak...

Dok Pjena nije nestala pod Bistrom Vodom trajao je Kratki Izlet Potrebne Energije Izvučene Iz Sanjarenja.

Brzim pokretima Peškira obrisah svaki trag kratke, slatke Izgubljenosti.

Spustih suha stopala na nježni tepih Stvarnosti.

Nabacih veliki Osmijeh i krenuh u još jednu Noć...

Bol i lik ostadoše tamo daleko u Svemiru.

10.03.2010.

Jednoga dana...

Odavno sam Sanjala ovakve Momente.

Kada Jezik Zvonca po Zidovima.

Kada Strah pokisne pod Znanjem, savlada Negativne Energije.

Rumeno nebo ganjalo je Zimu negdje Daleko.

Gramatika se prosula kroz Zjenicu Plavih Očiju.

Od Snova Plovim po Stvarnosti. Pod cijenu koju i ne gledam.

Ništa nije vrednije od Znanja koje Poništava Predrasude.

Nasljedstvo mi klizi iz ruka kao Svila na golim ramenima.

Puštam ga Slobodno. Sa Ljubavi neka Raste, neka Leti. I daleko od mene.

Roditelj mora takav biti.


Noviji postovi | Stariji postovi

DupliCataS

Age is a very high price to pay for maturity.


Javna Poruka
Ne odgovaram na Privatne Poruke.

Znam da one Pripadaju Blogerskom Folkloru ali sve Što imam na ovom Prostoru da ostavim to su postovi uz slike koje mi se dopadnu.

Čitam više blogera i njihove postove, ne tražim ni Prijatelje/Prijateljice ni Poznanstva ni bilo koje Vrste Relacija preko Blogera.

Ponekad ostavim priliku za komentare, vezane za ovaj ili onaj post. Za logovane i nelogovane, zavisi od Moje Volje.

Iste te komentare ako mi se ne Dopadnu, Izbrišem.


Molidba Vremenu
Obdari me Tonama Strpljenja.

Daj mi energije da ne Poželim Najbolje od Najgoreg Najboljim Neprijateljima.

Ne dozvoli da Nada Nikad ne Napusti moje moždane vijuge, srce, ruke i noge.

Digni me poslje pada.

Ne dozvoli Crnim tragovima da zametnu moje Puteve.

Pruži mi ruke Pune Blagosti prema najmilijima.

Ostavi me okruženu Izbjeglicama Uništenih Domovina, fukarom.

Odbaci daleko Umišljene i Lažnu Gospodu.

Baci me u Vrtloge Znanja i novih Otkrivanja.

Svako Jutro dodirni me zrakom svjetlosti i svježine.

Pretopi negativne vibracije u Pozitvnost Neizgubljenu u mojim Venama.

Arhiva

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
32721

Powered by Blogger.ba