DupliCataS

"If you close your eyes to facts, you will learn through accidents"

11.03.2010.

Bol i Lik

Otvarjući vrata hladne Tuš kabine, kao da sam odbacila sve što me tištilo tokom dana, kao da izbačena odletjeh u svemir. 

Vrela Voda omamila je svaki trag neizvjesnosti, stresa, sve osim boli.

Kao ruža penjačica drži me danima. u dubinama, ona koja pusti korijen i ubode sa trnjem gdje niko ne vidi, gdje joj i te kako poznajem Put.

Jedina što me Podsjeti da sam Na Zemlji.

U pari se pojavi lik, stvoren od kapljica na staklu. Pod Smežuranim jagodicama njegovo ime zaigra po vlaznim pločicama. Samo na trenutak...

Dok Pjena nije nestala pod Bistrom Vodom trajao je Kratki Izlet Potrebne Energije Izvučene Iz Sanjarenja.

Brzim pokretima Peškira obrisah svaki trag kratke, slatke Izgubljenosti.

Spustih suha stopala na nježni tepih Stvarnosti.

Nabacih veliki Osmijeh i krenuh u još jednu Noć...

Bol i lik ostadoše tamo daleko u Svemiru.

10.03.2010.

Jednoga dana...

Odavno sam Sanjala ovakve Momente.

Kada Jezik Zvonca po Zidovima.

Kada Strah pokisne pod Znanjem, savlada Negativne Energije.

Rumeno nebo ganjalo je Zimu negdje Daleko.

Gramatika se prosula kroz Zjenicu Plavih Očiju.

Od Snova Plovim po Stvarnosti. Pod cijenu koju i ne gledam.

Ništa nije vrednije od Znanja koje Poništava Predrasude.

Nasljedstvo mi klizi iz ruka kao Svila na golim ramenima.

Puštam ga Slobodno. Sa Ljubavi neka Raste, neka Leti. I daleko od mene.

Roditelj mora takav biti.

09.03.2010.

Kontrast

Ostadoh u Zraku.

Ni na nebu ni na zemlji.

Neko prije mene je bio u Trci. Nisam Znala, nije ni Važno, rekoše. A osoba u pitanju? Neka je...

Izbor pade na mene. Da Trku Vodim.

Za sada Sa sakrivenim a tako Vidljivim Koncima. I tako dani prolaze.

08.03.2010.

Slučajnost

Stajala sam Pred Nemani, pažljivo je posmatrala. Tijelo prekriveno tragovima Bojišta, kandjama iskorištenim, izbačenim očima skakala je u krug. Svaki treptaj razljevao se u slike Prošlosti do sada nestale u pamučnom sjaju slabe svjetlosti. Vrijeme nestalo pratilo nas je u ritmu starinskog sata. Prekrštenim rukama, davala sam joj Snagu protiv odbojnosti na koju je računala. Ušla mi je u san, oduzela mir. Neman me prati ili ja nju?

06.03.2010.

Kao Da

Sam Izašla Iz Sopstvenog mi Tijela, kao da sam se u ogledalo pretvorila.

Vrtim se, bježim.

Oči rukama pokrivam, stišćem ih dok mi suze ne probijaju kroz hladne crvene prste.

Jezikom ih ližem, nepostojeće nestaju pod supom vrelom u koju sama sebe Vrtim.

Kao da živim nečiji drugi život. Kada da je moja Koža a Tudji Miris.

Pipam grudi, bedra. Moja su ali moje ruke nisu.

Šizofrenija kao nova odbrana, prati me danima. Mjesecima.

Željnja sam slobode, one bez ikakvih obaveza ljudskih i društvenih.

Sada da mogu, spakovala bih se i otišla još dalje i dalje, sve dok se opet ne pronadjem.

06.03.2010.

Ne Vracaj se

Ruke lete prema, srce zna put. Oko sve prevari, samo da se Vratim.

Tamo gdje ostade trag crvenog Karmina. Tamo gdje ostade moja Sretna Strana Osobe. Ne dam se, trzam se. Ne smijem.

Glupo je i razmišljati i pomišljati. Ali i pored gluposti kako zaobraviti na dragost, na laganost, na ono što je nekada bilo moje Pravo Iskreno Ja.

06.03.2010.

Stvaranja

Boje su curile ispod njenih hitrih pokreta.

Fascinirano Oko upijalo je informacije kao gladna bijela Podloga.

Navirale su nova Vrata Sreće Iznenadnog Otkirća.

Divljenje, Svježina Njenog Rada obavila me u euforiju.

Uzbudjena gluha noć Dočeka me Uprskanu Tragovima Crvene Boje pod Noktima

05.03.2010.

Vrtlog

Mir Jutarnji Nestaje pod Hrskavim Slojem Leda

Talasom Odvaja Glas i Razum Pjena na Mislima Nakupljena Odgovrnošću

Gura dan do Podne, pogled udaljava od Obale

Sve dok Kazaljke me ne odvedu do Odredišta.

 

04.03.2010.

Chat Box

Slova su se Kotrljala sama od sebe.

Sjećanja i Pitanja.

Kao otvarnje Mirisne Kutije Roza Bonbona.

Srce rastegnuto kao lepeza Šarena. 

Udaljenost nas je nadomašila. Zavladala je na Kraju.

A Trebalo je biti drugačije...

Gubitak nam je Zajednički.

I sve dalje i dalje djetinstvo.

03.03.2010.

Preko Druge Strane Ulice

Pređoh i Vrati se. Mislila sam da me čekaju Mračni Pogledi, Skrštene Ruke.Samo sam u sebi ponavljala "Biće sve u Redu, ne može drugačije". Možda sve ove promijene u meni su učinile to? Valja mi opet nazad.Samo što tamo više i ne pripadam. Recimo da Lebdim oko Uličnih Starih Česma. Još mi svježa voda niz Bradu Klizi.

02.03.2010.

Once Upon the Time...

Njegove Riječi Upijam Godinama. 

Postovi su Gozba u kojoj Uživam od Naslova pa do Potpisa, Sliku Prilagodjena baš Ona koja je Trebala.

Broj Favorita Kao Medalja na Kaminu Punog Plamena.

Komentari nekada su bili Extra.

Dans Izgleda kao Usamljeni Princ u Začaranom Dvorcu, Sa Nostalgičnim Plavim Pogledom na one Medalje.

 

01.03.2010.

Proljetna

Otkinula granje Dobrote, Pustila Korijene Života u Led. Promiješala kroz Krv Vlastitu do sada nepodnošljivu Zlobu. Traženje Nove Ja konačno dovedeno do savršenstva. I ne da mi se. Dadoše mi na dar, novi put. Za kojeg iz prašnjavih ladica vadim Dobrotu, Otvorenost, Ljudskost. Hladnim prstima, punim kofer, Dajem sebi sve Razloge Svijeta da moram tako. Kao prije...Bacam pogled iza Ramena, hranim se okovima tvrdim Prošlosti. Kada Sam bila Neka Druga. Sasvim Drugačija. Sasvim banalna.Kao Vještica mješavine pijem i probam. Spremam super dozu zaboravljene Hrabrosti za nepoznato. Oblačim čipku i krzno. I perje na Vlati Kose.

25.02.2010.

Striptiz

Sreća i zadovoljstvo Medju rebrima. Osmijeh lagani na Usnama. Sakrivam se za sada. Nekako kao Pupoljak od Hladnoće i Jakoga Sunca. Kada Mašina krene Punom Parom, Krenuti će Muzika. I ples. I mnogo Toga. Izabrati Slabašnu stranu, Bez šljokica i Lažnih Osmijeha.Naći se tamo gdje niko nije želio, zagrnuti rukave, stisnuti zube. Prilagoditi se, Otkriti Sebe Bez Kompleksa, uz moju Smotanost i Oštrinu. Nesigurna ali Stalno Prisutna.Krenuti Prema NeVoljenim, Antipatičnima. I ne zaboraviti one sa Druge Strane Ulice.

 

24.02.2010.

Uvijek Dalje

Stalni Preokret, nikada Stabilnost ispod Mojih Noga.

Bitka ili Borba.

Kako Nazvati Stanje, situaciju u kojoj bez poznavanja svih pravila Igre, moram opstati?

Ili kako sakriti Karte one Dobre kojima ću Partiju Dobiti?

Nekako prije Dvadeset bilo mi je sve svejedno.

Imalo se vremena. Ideja i na pretek. Sada ideje i vrijeme vlače se u Zavisnosti Nekih Drugih Elemenata.

Kriza grabi velikim Koracima. Pitanja jure, na sve strane petvaraju se u sive neuhvatljive sjenke. I sve ovo me dovodi pred Zid. Jedini Spas je penjanje koje mi ne smeta.

Samo od visina se bojim.

24.02.2010.

Najbolji Neprijatelj na Svijetu

Pazimo se kao malo Vode na Dlanu

Mjerkamo Svaki  Potez

Služimo se  kao da smo na Dvoru

Gozba, Pića, Milovanja

Dozvoljavamo Sve i Svašta u svakom Pogledu Riječi, Osjećaja, Uživanja...

Spavamo, Dišemo Zajedno

Svaka Pomisao u njemu Prelazi na Mene

Znamo se  u najmanji detaljčić

Kože nam "Leže Jedna Drugoj", Pogled u istom Pravcu

I pored Svega

Ostaćemo Najbolji Neprijatelji na Svijetu

Znajući kako da se Uništimo, Bol da jedno drugom  "Poklonimo"

Da oborimo, Krv Iscijedimo.

Pratimo Strategije, Podržavam se, Snagu Izmjenjujemo.

Ali na Kraju i pored Svega Bili smo i Ostaćemo

Najbolji Neprijatelji na Svijetu.

 

23.02.2010.

Ljubomora

Pored svih mana i vrlina, ljubomorna se vrti u Meni, neredovno ali ipak je tu prisutna, pravo me Pogodi, kao Zmija me Ujede.

Ljubomora na Mogućnost, na Situacije, Na Prilike...

Upletem se u nju, Vizija me Gricka, ne da mi Mira.

Noćima, danima. Vrtim glavu da je Ne vidim, Ne Osjetim.

Nije to ona tjelesna Ljubomora, da nisam Prevarena nego ona Lična, koja dira sve u meni.

Koja Prevrne Svu Utrobu kao Zemlju, Posija Lošu Sjemku koja poslije Raste, prekriva me Korovom.

Etiketa koju ne mogu da Odlijepim, Otkinem Makazama.

Patim, sve dok nestane Sama od sebe.

Kao Garderoba koju godinama ne nosim i poslije nekorištenja, hladokrvno je dam Nepoznatoj, kao dar kojim sama sebe oslobodim.

Sve dok ponovo me ne Pogodi.

23.02.2010.

ZepKa Glavom i Stopalom

Površnost i Poslušnost

Mana i vrlina

I zrnce Snalažljivosti

Vode me Kao Dvije Lude

Nasmijane Dame

 

23.02.2010.

Ples i Palme

Uz Jazz Muziku, Prolazile su Minute Sljepljene Jedna Iza Druge.

Ukus Espressa na Usnama, Pogled na Vrhove Palminih Grana. Ostala bih tako Cijelu Sedmicu.

Zvoncanje Naplaćenog Računa Vrati me U gužvu.

Niz Stepenice Klizale su kapljice Kiše.

Pokvarene Frizure primjetih par Golubova na Praznim Granama.

Ispočetka Stajali su na sigurnoj Udaljenosti. Kandjama prebaciše se jedno pored druugog. Kljunom počeše da Prebiraju perje oko Glavica.

Vidi se Uživaju, zabavljaju se.

Odjednom Golub skoči, Napuhanim Repom, Raširenih Krila, trzajem poklopi Golubicu.

Ostadoše u Plesu Ljubavnim Par Sekundi. Odjednom Zaborav Pokri moje Obaveze.

Odlučih da ih Posmatram Sve dok se ne Odvoje, Ne polete Svako na Svoju Stranu.

 

20.02.2010.

Poklon Iza Svega

Tišina neba, gluho doba noći.

Spojena sa mrakom, nestajem nošena mirom, očima naviknutim na Crnilo, utapam se u beskraj Samoće.

Odmorena od Praznina Proteklih Dana Udišem Hladan Zrak na -4°C, dočeka Zoru okrepljena Izlaskom Sunca izmedju granja golih Stabala.

Danima pokušajem da Shvatim Ljude.

Da Shvatim potrebu za Postojanjem Ja kao Centra Svijeta.

Listam po Smrtovnicama... životi prolaze kroz šifre koje jedine su Meni Važne.

To što je negdje neko Postojao ne dira me Više, ne dira me uopšte. Čeprkam postojanje u tabelama,  u procentima.

Dan Smrti, odredjuje Vrijednost Predanu u nasljedstvo Dugova.

Kao kroz Kristalnu Kuglu Vidim i  Nagadjam kako su Dotične Osobe provele njihov živote, koliko su bile ili nisu Spremne na Smrt.

Jedini zaključak koji mi prolazi kroz Misli da su jedinu imali na Pameti: Da će Vječno Postojati.

Sebičnost kao jedina Osobina koja nas "Krasi", koja nas ne napušta i poslije Smrti.

18.02.2010.

Uzaludno Se Varam

Mislila Sam da Sam Sretna, da Sve Imam.

Sve dok nisi Došao Ti u Moje Misli, Dušu.

Toplina i Dragost.

Moje Bolje Ja provirilo je kao Prvi Zraci Sunca.

Riječi Tvoje Lepršale su oko Mene. Svaki Zarez, svaki Naglasak doticao me kao Zaboravljena Nota, Sakrivena od mene Same.

Kao Dvije Maske Paralelnih Bivanja Stopili Smo se Kroz Staklo Izgubljenih Vremena.

Da si sada pored mene, ne bih ove riječi Rasle hranjene mojom Maštom. Sve što se Vrti Kroz Moju Ludu Glavu, blesavo Tijelo podsjeća me na Tebe. Od dragosti počela je Žudnja.

Ponekad te zamišljam kao Suzu na mom dlanu. Ližem je Slanu, Napojena Oslobadjam se od Straha. Straha da te nikad više ne Osjetim.

Tamo gdje još Niko Drugi nije me Pronašao.

18.02.2010.

Jutro

Omamljena Snom Lijenim Pokretima Svakodnevnim Otpočinjem Spremanje.

Mrak nestaje pod svjetlošću auto puta. Radio Svira uz Novosti Jutarnje. Žmigavcem desnim prebacujem se na direkciju Svjetlosti.

Kao Kamelon Postajem Neko Drugi. Svježim Pozdravima otpočinjem Bal. Otvaranje Poruka, miris Kafe... Dan Može da Krene.

17.02.2010.

Diranje

Vjetar Situacija odnio me daleko od Pravila onih do kojih pojedinci se Drže Pravo ili Krivo na ovoj Okrugloj Planeti.

Jačina gravitacije baš tih pravila toliko ih je sljepila za koru da i ne znaju Drugačije da Postoje. Ne žele da Vide kamenčiće u tudjim mokasinama koja su doprinjela promjeni ili sticanju ili nečemu desetom razlogu postojanja, načinu Hodanja, Razmišljanja, Osjećaja.

Da u Krugu Čarobnom Obećanom Vjernicima Mnogi Ne Pripadaju ne samo iz Ličnih Razloga nego što je SveMoćni, bilo koje ime Nosio, Oteo prošlost, živote i mnogo toga Više od banalnih Rijeci Svetih ali ne i Svjetlih i da i bez Njih Život i te kako Ide.

15.02.2010.

Led

Stajala Sam Pred Otvorenim Prozorom, Posmatrala Bijelo Nebo Ispunjeno Pahuljama.

Polako Disajući Upijala Bijelinu, odupirajući se Svakoj Naletnoj, Suvišnoj Misli.

Guram Hladnim Rukama U Dušu Zaboravljenu,  umotanu u Pokrivač Crne Magije.

Koja ma Hvata, Koja mi Lomi, u Svoje Ruke Uzima. Sve Što Sam Prije Mrzila Sada Iznenada Volim.

Zlo u meni Gradim. Lica deformisana Pohlepom, Zlim Hirovima Smiju mi se Kroz Pamučnu Navlaku Zime.

Kopirajući se u njih, Uživam.

Krvavim Koncem šijem novo Ledeno Ruho bez Ikakve Boli.



12.02.2010.

Knjiga

Stajala je na Stolu Satima.

Debelih korica sa nepoznatim Naslovom. Ignorisala sam je Cijeli Dan. Nadala da će Nestati u Nečijim Rukama.

Zaborav da me Spasi od nje. Sati Prolaze, Ona još je tu. Izgubljena? Pitam da li nekome Pripada. Bez ODgovra nijema Lica Bez Pogleda Slegnuše Ramenima.

Niko ne Mari za Nju i njene Stranice.

Skupljam Hrabrost i Otvaram je.

Miris Novih Knjiga Dovodi me uvijek do Ekstaze. Uzimam je kao Poljubac Vlažni. Naslonjena na Grudima, raste mi Pod Prstima.Broj Stranica mi Odgovara - 694. Korice i Naslov, samo tako... Od sada meni Pripada.

11.02.2010.

Stranci

Nošeni Gladju, Ratom, Tugom dodjosmo u Daleke Zemlje.

Neko Javno, puno nas Tajno, preko broda, u avionu, čamcem, pješke... Preko Brda i Planina, rijeka, mora, okeana...Sami ili u Društvu.

Naučili se Jezici, Savladalo Gradivo, Dobilo se Državljanstvo. Neki su Se Stopili sa Masom na Licu Mjesta

Neki su nabacili Maske Prilagodnosti, skoro od Crnih napravili Bijele Grimase

Nekad sam hodala na Njihovoj Strani Ulice ali, uvijek ima jedno "Ali".

Od kada ih vidim kako Pljuju po Zemljama Nade, Zaboravili odakle i ko su, Prezir i otudjenost Prekri moje Lice, Mrak pade na Solidarnost i Razumijevanje.

11.02.2010.

Specijalac

Voljela bih da se Riječi Pretvore u Osmijeh

Onaj koji mi se na Licu Ukaže kada Njegova Slova Primim

Koji mi dan u Plavu Boju Pretvori

 

10.02.2010.

Sjeta

Ponire u Ono Što je Moje Bilo

Moje Bivše Ja

Jedino Meni Drago

Prodirem u Ljutu Borbu

Protiv Želje Iz Inata da Nastavim

Iz Inata Opet Da se Vratim

Oprez Zaleđuje Jagodice Sljepljene na Avataru

Nestalim Iza Paravana

Zatvorenog Teftera.



10.02.2010.

Prilika

Došla je Iznenada.

Kao Klupko Vune, tople i Zamotane uz Žicu, Miris novca i Mrkih Pogleda.

Na Meni da Ispletem Uz Osmijeh i Hitre Pokrete nešto Kvalitetno i Vrijedno dok Zima traje.

05.02.2010.

Kako se

Bliži Dan Zaljubljenih, "tema" mi se Vrti u glavi. Šta ostade od Zaljubljenosti?

Pitam sebe Kako ću ovaj dan Dočekati? Romantično i Strasno?

Da li, odlazak na Večeru, kupovina Poklona i raznoraznih Naklona su Dovoljni za Zaljubljenosti?

Ili je kao i sve ostalo Postala, jedna od nizu komercijalnih manipulacija?

Koliko je U meni Ostalo Od Nje?

I da li ikad bila u meni? Gubi se Trag njenih prolazaka kroz moje odaje...

Ono čega se sjećam ili osjećam je više neka Vragolost, nego neki Jaki, Duboki Prorez u Srcu ili Tijelu.

Koliko mi je Stalo do Zaljubljenosti i sve onoga što Nosi i Odnosi?

Imam još 9 dana za Pripreme i Odgovore gdje mogu da se Spase sve Izmjene

 

03.02.2010.

Hedera Helix

Jedini Način Opstanka.

Kao Bršljan lijepim se, vrtim, okrećem po Zidu punog Kamena.

Otporna na Zimu i Ljeto, Proljece i Jesen.

Zelenim se, Na izgled nepomična Ipak i Protiv Svega rastem.

I nije Važno Što Me po Porijeklu Sude ili Vole.

02.02.2010.

Vraćanje

Kapljice Hladne Kiše po golim žbunjevima služe Vremenu.

Kao zaboravljeni Sastanak, na nikad nezaboravljena mjesta...

Svako Jutro prolazila bih autobusom kroz Novi Grad, koji je kao svi ostali poslije rata Morao da postane Moj.

Pogledom bježala od putnika, Šarajući po stijenama, pločnicima, tražeći sivu, mokru boju koja je Godila kao Nostalgija uvučena i smiješna pod kostima.

Otpratila Letove preko nepromostivih Granica, dočekala Prtljage Snova Poslovnih ljudi i običnih Turista.

Toliko je Tuga Probijala Srce da nisam ni Tražila Snagu u Osmijesima Dobrodošlice.

Odbijala svaku Pomisao na Sreću Zamotanu u Kartonima Hladnog kontejnera.

Bježeći u mislima, uništila Znak Sudbine.

Milujući Prošlost zaboravih na Svježinu Novih Puteva Slučajno Poklonjenih.

Sada Znam.

                                                                         Deset Godina, Poslije.

 

01.02.2010.

Domaćica

Dočekala me je sa Širokim Osmijehom, u kući sa 'perfektnim dekorom'. Sve u bijelim tonovima, sa toplim hrastovim podom. Klavir, bijele biblioteke, kanape, svijeće, daju svemu dostajanstveni, čisti Izgled.

Uz šampanjac i kikiriki počeli smo večer.

Pohvalila sam, kao i uvijek njen Ukus za lijepe stvari.

Nervozno se smijala, vrtila času u ruci. Pokazivala mi je šta još treba da promijeni, da 'poboljša', dizala se vie puta, "popravljala" jačinu svijetlosti u abažurima.

Domaćin je sjedio, odsutno gledao u tamu kroz velike prozore. Pričali smo o Svakodnevnici, Životnim Stvarima.

Bez Izražaja Posmatrao je Svoju Ženu. Mijenjala je glas, šaputala mi pa onda naglo "povisila" Ton.

Trag Nelagodnosti prešao je preko Njegovog Lica.

Šaputala je "Umorna sam, od kako sam Pala u Basči, ni do čega mi nije. Sve me boli, za sve ostalo me Više Nije Briga. Ja svoju Robu Peglam a On svoju".

30.01.2010.

Posmatram

Njegovu Sliku Na Face B.

Upijam je kao Spužva.Tražim po izrazu Lica onoga kojeg sam Ja Osjetila.

Varam sama sebe da je to - samo da "provirim". Sanjarim a u isto vrijeme osjećam se kao Lopov.

Impulsivno tražim još slika, pohlepa za njim još je Prisutna, samo meni Poznata, samo Tajno Dozvoljena.

Prvo spuštam pogled kada vidim Familiju, onda polako Prebiram: da li je Sretan, da li je..., i onako "ko će znati?".

Rekoh vec 'kao Lopov'.

Osjećam da ne bih trebala, ali nešto me opet tjera.

Kradem dio nemira od njegovih riječi Koje Jos Pletu paučinu svjetlucavu, ljepljivog Vremena.

Izgubljena mladost, ratovanja, promašeni životi, mogućnosti...

Moglo je bolje. Moglo je gore.

                                                                                                      Log Off.

30.01.2010.

Zlo

Do sada sam ga izbjegavala, rukama, nogama, glavom, dušom, pogledom.

Živjela sam pod Kišobranom koji me branio od njega, Prelazila sve i svašta, ne primjećujući zlo u osobama, situacijama. Ignorisala njegov Trag na Zemlji, u Dušama i samom Zraku.

Nekako sam provela dobar dio vremena lebdeći, ne dotičući tlo stopalama. Ali kada Količina i Jačina zla se pretvorila u toliko vidljivu Masu odjednom progledah kao ono uspavano razmaženo mače. Sada mi se oči otvoriše, stopala Zemlju dotaknuše.

Udari me kao bumerang koji me odavno iz daljine Vrebao.

Od dobrote napraviše Ljubomoru, od Vlastite Nemogućnosti baciše koplja u Glavu mi Uspavanu, od nemogućnosti da prihvate Život kao Poklon a ne kao Moru, Od žaljenja oboljeli, osljepljeni vlastitim duhovima nezavršene prošlosti Ohladiše me Zauvijek.

Bačenim Maskama pojaviše se u vijugama Nemira.

Postadoh hladna i ogorčena, sa mrvicama zla se nahranih, popih čemer za mene napravljen uz lukavi osmijeh serviran. Sada sa Zlim Ocima i ja njih Mjerkam.

Ravnodušno, ne znam drugačije.

             

Ne mogu sebe jos da Probudim.



27.01.2010.

Iz sata u Sat

Cijeli dan mislim koliko vremena nisam ga vidjela; gdje je, kada cemo se opet vidjeti?

I bas u tom momentu, cula su se skripa vrata, teskih, staklenih i hladnih. Izasao je, cim me je vidio, trazio mi je moje oci, izustio "Dobar Dan". Nasmijala sam se, odvratila mu pozdrav.

Iznenada se okrenuo, napravio krug da bih opet krenuo prema meni. Kasno jer sam vec nestala iza staklenih vrata.

Gdje me neko drugi zaustavio.

I gdje sam opet njegov pogled susrela onako slucajno preko stakla po kojem se skoro osjecao nas dah.

27.01.2010.

ZaDoVoljstvo

Proveli smo cijeli dan zajedno; od jutarnje kafe, do rucka.

Osjetilo se Sunce na nasim Osmjesima.

Zezali smo se u restoranu, u autu, dok smo zavrsavali obaveze, svaki pokret bio zajednicki, veseo. Krenuli smo pred kraja dana u formi, novim idejama. Slozile su nam se rijeci Saglasnosti.

Poslije toplog tusiranja, krenuo je prema meni, duboko me poljubio. Vrelim rukama podigao je suknju, svukao carape. Nabreklim udom unio se u mene, pohotnu i vlaznu. "Hoces da prekinemo, da poslije nastavimo?' Nemoj, sve sada mi daj... Kapljice strasti klizale su medju bedrima, usne nismo razdvajali. "Pomozi mi" saputala sam. Prvi val zadovoljstva krenuo je znojeci me cijelu, masirala sam mu grudi, ljubila vrat, njihali smo se sve dok nova bujica nije pokvasila posteljinu pod mojim ledjima. Ubrzanim ritmom dozivio je vrhunac, vrteci se svom snagom, trazio je daha.

Tragovi noktiju ostali su mi na bedrima, crveni, neprekidni...pod kapljicama tusa, brojala sam ih.


Noviji postovi |

DupliCataS

Age is a very high price to pay for maturity.


Javna Poruka
Ne odgovaram na Privatne Poruke.

Znam da one Pripadaju Blogerskom Folkloru ali sve Što imam na ovom Prostoru da ostavim to su postovi uz slike koje mi se dopadnu.

Čitam više blogera i njihove postove, ne tražim ni Prijatelje/Prijateljice ni Poznanstva ni bilo koje Vrste Relacija preko Blogera.

Ponekad ostavim priliku za komentare, vezane za ovaj ili onaj post. Za logovane i nelogovane, zavisi od Moje Volje.

Iste te komentare ako mi se ne Dopadnu, Izbrišem.


Molidba Vremenu
Obdari me Tonama Strpljenja.

Daj mi energije da ne Poželim Najbolje od Najgoreg Najboljim Neprijateljima.

Ne dozvoli da Nada Nikad ne Napusti moje moždane vijuge, srce, ruke i noge.

Digni me poslje pada.

Ne dozvoli Crnim tragovima da zametnu moje Puteve.

Pruži mi ruke Pune Blagosti prema najmilijima.

Ostavi me okruženu Izbjeglicama Uništenih Domovina, fukarom.

Odbaci daleko Umišljene i Lažnu Gospodu.

Baci me u Vrtloge Znanja i novih Otkrivanja.

Svako Jutro dodirni me zrakom svjetlosti i svježine.

Pretopi negativne vibracije u Pozitvnost Neizgubljenu u mojim Venama.

Arhiva

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
43641

Powered by Blogger.ba