DupliCataS

"If you close your eyes to facts, you will learn through accidents"

14.06.2017.

NiJe HtJela

NiJe HtJela... Ima ona PjeSma. Nije Htjela Ljubav kada se od LjubAvi odmara, bjezi, skriva. Nije htjela vjeru u SutRa. Nije HtjeLa ali.. Htjela je PoSvetu i OsveTu staroj Joj Ljubavi. ONaKo k'o U Ratu: strategija, planiranje i napad. I bilo je tako... Osjecala je Krv osvete, klizavu i Hladnu na usnama jos vrelim od iZgubLjenih joj NaDa. Kako bi bilo Dobro da je sve bilo proslo preko Osvete Staroj joj Ljubavi. Bila Bi MiRna i HraBra. I onda daleko sasivm daleko, pojavi se Sudbina. I namigusa stara pokvari sve joj planove. I padne pod vlastitu joj PotRebu... Da Voli,Sanja, Zeli. Srce se pretvori u Zoloski Vrt. Nema tu leptirova ni njeznosti. Vrati se zivOt u prve korake bez sjenke koju je usila po svojoj KoZi. I ona sada opet VoLi, ZeLi, SaNja.

26.07.2015.

No Way

"Javi Se..." Ne VjeruJem. RaMena DrHte. Drze Praznu Glavu. Ruka umorna stegnu telefon. Neces ti opet u moj SvijeT. Ne dam ti. Bacih mu poRuku. Ocistih KuCu, NaPravih Veceru, Molidbu Vremena ProguTah. KiSa RadoSna LiJe po AvliJi. OdNese VruCinu PoRuke DaNa niz Rijeku ZvaNu ZivOt. DalEko od mOjiH StoPaLa izlizanijih Od staRe Kaldrme.

21.06.2015.

MoRe TuGe

21.06.2015.

GodInu PosLije

HiSteRija. Kalendar na zidu kojeg vise niko ne Kupuje, Ne gleda, ne Koristi. Bila je hrabRa, bila je SlaBa. Vratila vodu kroz MliniCu, vratila Knjige po podu, u tasni opet nosi CokolaDu i mirisni KarmIn. I ne misli na Njega, kako negdje drugoj pjeva dok njoj pise pisma koja nikad nece stici bilo koju adresu imala. Na Kraju Nije vazno sto prolazi jos JedaN JuNi.

10.06.2014.

JuNi

Sve mirise na ljeto Kolac Haljina Muzika Knjige na sve strane Sve je ljeto SladoLed Sandale Tisina poslije kise Ljeto je Sve Voce Sesir Ljencarenje Ljeto mirise na sve samo najbolje

27.07.2013.

Lista Mojih Zelja

Svi lazemo

Sebi i drugima

"O sebi i o drugima. O svom zivotu i o zivotu drugih osoba"

Jer Ljubav ne podnosi Istinu

19.07.2013.

Yes, I am

Nastavlja da cita.

"Tacnije receno 'zasto pisem receno kada ovdje samo o pisanju se 'radi' i zasto pisem uopste Tacnije?'"

Opet da gladno, pohlepno Guta Knjige kao lijek preporucen na receptu za ovu ili onu boljku: Jedna jabuka tj. meni knjiga na dan, ljekara tj. svega necega od ... Da ne pisem dalje svako zna kraj.

 I da nece, svaka knjiga Dobra, Odlicna, ona koja kao da Puca, Leti, Siri, pa vas cijelu moze i cijelog, Proguta i nestanes kao da te nikad nije ni bilo u ovoj guzvi nazvanoj Zivot.

Osjecaj da stranice ljepljivo te prate, izmedju zubih se u grlo Guraju, kroz usi nestaju, u Stomaku se valjaju, noge plete, kosu miluju, rijeci, stranice, sadrzaji, kraj ili pocetak, postava, naslov ...oh kako se to sve dopada, samu sebe vise Voli, sada sebe Vidi, Osjeca se Uzviseno, Kraljevski dok Knjige okolo se vrte, Jedna na stolu, druga u tasni broj 1, treca na polici, cetvrta ladici, peta na podu, i tako dalje i tako stalno.

'Pita ja Pitac neki': Jesi li dobro? Misli da pocne da objasnjaje, pametuje, nadogradjuje... ali nije, samo je iznad stranica naherenih izusti ovaj joj NaSlov.

09.07.2013.

TarOt LiFe

Znala danima ko ce biti Izbacen iz "Igre" onako slucajno ali znala je. Mozda zato sto je uvijek htjela i da zna, sto je pitala, ispitivala, kontala sa sobom i sa drugima. Odluka Pade, Ispade, Kliznu. Pokupi se, da ne pokaze Lazno Iznenadjenje, da ne pokaze da je u Toku Zbivanja prije Bivanja. Dodje (Ipak) Red da Srecu pozeli, Hrabrost i sve te Jeftine trikove. FrustraciJa lakse progutana uz zagrljaje i suze onih koji Odlaze.

08.07.2013.

ActUa

Cekala je na nju. "Snaci ces se. Hocu. Javi. Hocu". Kraj razgovora. Jos jedna cigareta manje u Kutiji. 30 stepeni zamjeni hladna kancelarija. U liftu sa ogledalom lice sa tragovima sminke. Nabaceni pamucni dzemper na golim ramenima. Cita, pise, radi. Jogurt, Caj, Kafa, Voda. Sve sto je voljela bilo je Uz nju. Ono manje Vrijedno cekalo je Sutra. Ili nije...

27.06.2013.

FrustraciJa

Posije Hrabrosti, Trke, Umora dodje i ona pred moja StoPala. Gusi, teza od Tuge. Gora od Muke. Obavija kao UkraSni Papir. Ljezem sa Njom, u snove me Prati. Dusu u pepeo pretvara. Goni i pored Molitva, stavlja pred nemogucnosti od kojih bih mogla da Tvrdjavu  IzGradim. Ljubav se pod njom u Mrznju pretvori, Nada se izbrisa iz toka zivota. I to joj nije dosta nego me Prkosnu od Sna preko Modrih Rijeka vodi, prevodi. Ne dam da Vlada, krecem vodu kroz Mlinove kao da se nista u meni desava, kao do sada "Lijepo IzgleDam", kao Prije "Dajem sveod Sebe", kao Uvijek "Borim" se protiv kao protiv svega sto me dosada Stislo ,Radom. Lutam ne bili me Zaboravila, na Miru ostavila. 

23.04.2013.

PriLika

Pala je sa NebeSa.

Nije ni sanjala da ce imati opet priliku da Pise.

Ona koja i ne razmisliti normalno ne moze. TegOba od OpStaKA unisti i pomisao na rijeci koje nestadose sa SreCom.

Zivot u svijetu brojeva ucinio je svoje. Ona koja ih je mrzila nasla se sa njima kao nestasno dijete u cosku, kaznjena.

Sta da uradi sa slovima? 

Naherene unosi kao sto unosi sve sto joj danas treba- na Silu.

 I tako prodje SedMica od prve PriLike. I vrati joj Osmijeh na Lice onaj koji se ne Odbija.

14.06.2012.

Nije LjuBav StVar

14.06.2012.

Rijeka bez Povratka

Nada u bolje sutra pravila kockice zvane Godine. Nada u bolje bila deviza i krema protiv bora.

Nada nije prestala ni kada joj je suza krenula niz Krvave Obraze. Mrtva, porazena, izmucena, lezala je danima na dva jastuka, prekrivena sa dva jorgana. Ona izmucena princeza, umorna od borbe i jurisanja.

Kako mogu da vam pomognem? Koja pitanja da vam postavim? I ona je pricala, svoj zivot, istinu koju je sakrivala godinama od sviju, od same sebe. Kako je nastojala  da shvati i sebe i druge. Kao nagradu na kraju dobi ponizavanje. Dobi i Knjigu koju je napisala, knjigu odgovra, onih koje se kriju iza druge strane ogledala. Koju sada objavljuje, tuzna, konacno shvacena.

Nastavila sa Zivotom bez rijeci, sa mukom, polupanim srcem, nepovratnom Srecom. Bez slika, bez tragova, sve se pretvorilo u Slucaj. I nema kraja jer se nada u bolje opet vratila...

28.01.2012.

Ilda S.

14.01.2012.

LjuBaVi...

30.11.2011.

Kasna Jesen

Kao njene zadnje sedmice tridesetih. Bjesna, umorna a toliko zeljna svega. Spava sa Djavalom, stiti Andjela.

Sjedila  na skupim stolicama, pred sitnim joj rukama hrana pripremljena sa vise zvjezdica. Pozvana, pocasni gost, posmatrala savrsenu sminku na prozorima uspavanih ulica. Prolazila  kroz sebe, bjezala od sopstvene joj duse, osmijehom zatvarala Tajnu i Istinu. I tako nestade kroz Misli napisanih na nevidljivim joj stranicama Zivota.

30.11.2011.

Dino M.

29.08.2011.

Never Again

Htjela da poništi Prošlost.

Strpala stare fotografije, zgužvala sve zapise. Spalila gnjev uz šampanjac i debelu cigaru. Sva Lica otpratila uz  gorki dim kroz suhe usne daleko od ovoga danas.

Da se nikad ne vrate. Never Again. Riječ koja ne postoji u stvarnosti a pogotovo u Snovima.  

I onda svako malo vrati se Lik iza Lika.

Hrle prema njoj koja ih novim očima Gleda, novim ušima sluša, starim rukama grli.

Ona tako nesigurna a tako još Voljena i Draga.

28.08.2011.

Christina Aguilera

31.07.2011.

Thake That

31.07.2011.

KliMa

Jagodice se ljepe na hladnu Kvaku, ne daju da se nova Vrata otvore. Ja slijepa, gluha, guram ih nogama.  Neće Srce hoće Razum. Nikako dva dobra da se susretnu.

Borba koju budi Nesanica, koju krije Ljeto Izgubljeno. Rad omotao svaku trunku postojanja. Kao jedini lijek, kao da je vazduh, opčinjenu Me gura kroz Sezone koje definitivno nestaju.

Fantazija pretvorena u veliki Račun, na kojem blijede Promocije koje nisu meni namjenjene. 

24.06.2011.

Somebody already broke my heart...

22.06.2011.

Uz miris Lipa

Prolazi Juni. Koraci hitri kao i uvijek sastavljaju se sa Vremenom.

Teku zaspane misli, Krase povratak Snage. Prolazi Ljeto dvadeseto. Daleko od početka, tako daleko od Kraja.

Uz miris Lipa, svježinu Kiše hodam suncem obojenim mi tijelom.

Karta nepoznatih pravaca, ispunjena krivudavim odlukama pruža odgovore na pitanja pretvorenim u Činjenice.

04.06.2011.

Ima nešto u tom ...

30.05.2011.

Dijete Sreće

Brojevi zamjeniše Riječi.

Zatvoriše vrata pitanjima.

Pretvoriše vremensku prognozu u običan Kalendar. 20 godina, pa onda 14, pojavi se i 5. Svaka nosi svoju vrijednost koja pleta, ne da Zvijezde Budućnosti da se Vide.

Sve se pretvori u Danas.

Pogled na otvorene Ruke koje samo jedno znaju.

Na jedino sigurno što im dade Sudbina: Rad i Pad.

22.05.2011.

Trag U Beskraju

04.05.2011.

Sweets to Sweet

Stojim pred postovima bloga kao pred ormarom prepunog garderobom koju više ne nosim. Riječi prosute, poznate i daleke,ljuljaju mi se pred očima kao rubovi dugih haljina. Praznina pa punoća prelama gluhost svega napisanog. Svega dotaknutog, doživljenog. Izlazim iz sama sebe, pitam: Ko je ova Osoba? Prolazim pored Nje kao pored isključenih radijatora u Maju Mjesecu.

I pored toga što Znam da nisu više potrebni Topli, hladne ih vrelim prstima diram.

27.04.2011.

Basic Life

Umor od sterilinih relacija i situacija, potopi čaša Vruće Vode sa Medom i Sirćetom. Sve nebitno nestade, protutnja nova snaga kroz tijelo izgrebano velikom tvrdom četkom. Nabrekla od Snage gurnu Brod Prema Mirnom Horizonu bosih noga i bez prtljaga na ledjima...

12.04.2011.

Kamen Temeljac

Slušaj poruku kako izvire iz Blage Tihe Noći

Prenosi ti hrabrost Životnih Ratnika

U tvojim Rukama buja plodna Zemlja Novih Dana

Srcem i dušom

Vjera u tebe

pratiće svaki Novi Korak.

 

08.04.2011.

Once upon the time

Leglo mrava, pod proljetnim Suncem. Njihov rad precizan, koristan za Zajednicu. Bezglavno jure za mrvicama hrane. Ispunjeni životom, snagom i voljom. Utopija stvorena i doživljena. Bajka za Velike i Male. I tako danima Sjena posmatraše mravlji Ples. Ostade pored sve dok latice proljetne Ruže ne poklopiše i mrave i njene Vlastite nevidljive obrise.

06.04.2011.

Osoba Bez Naslova

Pišeš li? Ponekad. Slušaš li Tvoju Muziku? Tutnja kroz moje Vene. Vjeruješ li u Tvog Boga? "Kafa postade sve sladja i sladja." Nisam imala takve Obaveze. "Voda se zaljulja u Plastičnoj Flaši." Koliko je tebi godina? Kada si napustila Rodnu Grudu? "Izvadila sam crveni Karmin mirisan, sladak." Osjećam se da sam rodjena danas, da sam ovdje gdje sam i tamo odakle sam u Isto vrijeme. Da, godine za mene ne Postoje. "Lukavo bez obraza ostavi me na Miru." U pravu si. Sve je Cash, važno je Ovo Danas.

28.03.2011.

Ljepotica od Nemani

Bila sam Ljubomorna na njenu ljepotu, visinu, stas, lahkoću življenja. Ostala u njenoj sjeni godinama, ne samo ja nego svi oko nje. Danas bježimo od njene Vulgarnosti. Krhotina, koja smeta očima, ušima, srcu i duši. Ubitačni dokaz vlastite neodgovrnosti, tetura medju bačvama alkohola ispijenog. Poslije dvadeset i više godina sve ju je napustilo. Sve što napustiti može jednu ženu.

24.03.2011.

Let bez Povratka...

Pijaca puna Mirisa i Sunca. Vrti se Svijet pred vagama, novčići Lete na sve strane. Kao da je praznik, Veselje. Ideći dalje Ruševine Bršljanom pokrivene, Fantomi Sivi Lebde. Po kosama miluju, kroz dušu nevidljivi Probadaju. Rijeka Hladna i Divlja Vrati život u Srce i Tijelo...

16.03.2011.

(You Want To) Make A Memory

09.03.2011.

GeoMetriJa

Tekla je kao rijeka hladna i brza kroz staru Mlinicu. Tekla je svojim mislima koje su plodne i divlje pravile joj svakodnevni Hljeb. Lomila se protiv zidova, ona Vječno Smotana, Nesigurna. Riječima gradila  svoju vlastitu tvrdjavu. Od kojih bi neko vrijeme pobjegla, ne bili našla smiraj u nekom drugom Poroku. Ali ovo ali joj ne da... nikad joj nije ni dalo da napusti vlastitu geometriju.

09.03.2011.

Draft

Zgužvane zapise bacila je u korpu, gledala svoj umorni lik u dimu ugašene Svijeće...Pratili su svaki njen korak, svaki njen znak života. Nije ni primjetila nakit koji je ležao vrijedan, zaboravljen na dnu ladice. Nije primjetila da joj je život sretniji od većine osoba koje su kao duhovi prolazili kroz nju. Nije ništa primjetilia, samo onda kada je sve Opet Izgubila.

02.02.2011.

ProdavačI Tepiha

Prilaze, Mjerkaju, Nazivaju "Gospodjica Zepka". Kažu  da Znaju šta volim, moje ukuse za lijepe Stvari. Dajem Ponudu. Odbijaju. Vrte se Okolo, Nerviram ih. Cijena im je Neprilagodna, Materijal koji su koristili Bez Kvaliteta. Nema im Druge. Pored Cjenkanja, Nasmijem se i Poželim Sretan Put. Ne puštaju, Vrte Karte Čari, bacaju prašinu medju Trepavice. Vrti mi se u glavi. Od njihovih Krezavih Lica Muzika negdje se Lomi...Počinjem da Plešem, Sve ovo Ludo me Zabavlja. I tako Svaki Dan.

01.02.2011.

OrhIdeJa

Prati me njen Miris, Oblik. Kao da se misli zaljepiše, kao da mi umjesto Srca Kuca u Grudima. Svaka Tačkica Odvaja Opojnim Mirisom Stopala od Zemlje. Duge Grančice Drže Me Iznad Zemlje u horizontali kao Magičar što trikovima podigne Tijelo. Široki Zeleni Listovi Padaju sa Zadnjim Razumljivim Mislilma. Omotavajući dah u beskraj Proljetnog Nadanja.

28.01.2011.

Vrtim se po ovom životu, vrtim u Krug...

"Kao da je ringišpil, koji me nosi i donosi pred Iste Ljude, Mjesta, Osjećaje. Vraća me tamo gdje sam bila nekada davno, baci me pred osobe nestale iz mojih 360°, mojih životnih staza.

Kaže mi 'Kako si uspjela?' To pitanje nekakvo je i priznanje da ipak nije sve toliko sivo kako ja zamišljam. Nije naravno ništa toliko ni bijelo ni sivo a nije ni ružičasto. Vrtim se, vrtim u krug. Poslije toliko vremena, shvatim da sam ostala ona ista kao i prije ali nekako kao da sam prešla dimenziju, koja me je proširila, koja me je progutala, odnijela prema drugim nekim Stvarnostima. Jedno je sigurno, da taj sav krug, donio je ono sto Zdravlje sada Izbacuje od mene. Dolazim do "otrkrivanja" zahvaljujući formuli "Sama svoj Mastor". Spasi Izmjene isto mi pomaže, dok tipkam ove redove stalno bih da koristim opciju Spasi Izmjene, a ima ih ti izmjena... Vrtim se, vrtim u krug..."

27.01.2011.

Ništa nije Slučajno

"Poslije godinu Našeg Rastanka, osjećam se i dan Danas Praznom, kao da tijelo bez duše nastavlja da mi životari. Ona je ranjiva, osjetljiva, otvorena. Banalna a toliko osvjetljena nečim što je svakome prerastalo u Dragost, onaj široki Osmjeh Dobrodošlice. Mirisala je na Karmin, Puder i Kolače. Bez nje vratila sam se Cigari i Alkoholu. Prije našeg rastanka bila sam Mirna, puna Boli i Razuma. Poslije nje sve je preraslo u Gorčinu. Sve je preraslo u Automatsko preživljavanje. Ona mi je nedostaje do Boli. Ponekad u prodavnici pronadjem parfem koji je u to vrijeme koristila. I sam dodir flašice daje mi Tugu, širi se sviim mojim čulima. Kao da sam poražena, zauvijek propala bez njene snage. Poenta svega je što sam Ja njoj služila kao paravan, kao dupla Tajna Ladica u koju je sve čuvala, ono teško koje se samo sa samom sobom dijeli. I tako nastavljamo put, svaka na svojoj strani Planete..."

26.01.2011.

U Potrazi za Slobodnim Vremenom

Poželjno kao dodir iskusnog Ljubavnika. Koji kratko i sigurno zna gdje i kako da toplim prstima miluje ramena, vrat, a ni bedra ne zaboravi. Kao znak da postojanje je nešto drugo osim računa na banci, broja na ličnoj karti, automobilskih tablica, adrese ili"prijateljice", "poznanice","rodbine"... 

Konačno da se gleda, diše, golim stopalam po drvenom podu hoda. Bez ikakvog okvira da se luta po svim stilovima muzike, pisanja. Bez ikakvog stida da se gricka čokolada, pohlepno hrpu bonbona proguta. Slobodno vrijeme kao dar, dar stopljen od tišine, proticanja sekunda kao ljubavi koju niko ne može ni izmjeriti ni dohvatiti. Bez ikakve ambicije "penje" se po selu ili gradu, poljani ili ravnom putu. Pretjeravanje ne postoji ni u jelu ni u piću. Sve što se više odskače od vlastitih pravila bolje se osjeća. Sobodno Vrijeme kao "nagrada" koja se tajno ljubi, javno čeka, rijetko "pronadje"...

22.01.2011.

MrviCa

Sve je tako naivno, tako Slabo prema MrviCi. Nema nikakve Nade da je iko Pobjedi. Ne posjeduje se dovoljno ni Mišića ni Neurona da bi se Ona Savladala. MrviCa kao sjemenka ubačena u začepljene Uši, zatvorene Oči. Raste od same sebe, prerasta sve vrste komunikacija, svjesnih a naročito podsvjesnih, onih koje se kriju od sebe, od drugih. Ubačena kao Ideja, u kompletnoj simbiozi sa svom svojom minijaturnom strukturom, prevlada svakim drugim uvjerenjem, poništava najsnažnije konstrukcije.

19.01.2011.

Don Quijote vs. Dom za Vješanje

Pitanje "ko je stariji Koka ili Jaje" ljulja se izmedju parova očiju koji prate, koji se poslije izbjegavaju. Odgovora nema, neće ga ni biti. Razlika izmedju svega što se zna i onoga što se dešava, doživljava samo je Kozmetika, uljepšavanja uz folklor. Sve je dobro dok Si Površan kao turista dok lutaš sa svojim utiskom, svojom kopijom zamišljaš svijet kao bajku a ne kao surovu realnost. Lice bez truna kozmetike, bez lažnog perja, niko ne voli da gleda a još manje da ima.

18.01.2011.

Unutrašnji NePrijatelj ili ...

Svaki put optužen. Pronadjen pa onda Uhvaćen na Dijelu, Izveden na Lice Dana. Prevrtalo se sa njim godinama. On jadan nije znao ni kuda ni gdje od optužbi. Bio je kriv od davnina, zbog transporta od "koljena na koljeno".  Drugi put bio je kriv jer se rodio u pogrešnoj Zemlji. Pa onda zbog tjelesnih vrlina. Pa onda zbog lošeg ili dobrog Vremena. I tako lijevo i tako desno. Nikako da dobije priliku da Vrisne svoju Istinu, da se ne radi o njemu, da je optužen bez razloga. Da neprijatelj nije on, Unutrašnji, nego Vanjski kao što su Vanjske Granice jedne Države. Trebalo je da Računica vremena povede Zvona Uzbune kroz sve vijuge moždane, zemljine, svemirske da bi se na kraju Shvatila "Igra" koja nije još Izgubljena, nadasve Dokrajčena...

14.01.2011.

Jednom odletece ptice....

Besanica rasuta po hotelskoj sobi. Sve tople kupke svijeta ne pomažu lošim mislima. Drže, ne žele da napuste, pakuju Sopstvenu Smrt kao Scenarijo kroz prazno Srce. Ispočetka Strah od njenih tamnih sjena po svilenim tapetama. Pa onda malo pomalo, sa kazaljkama prema Dva, tri Sata, javi se Zabava u ovoj "Ideji". Gdje će zateći? U krevetu, na putu, autu, u redu dok čeka se negdje nekoga ili nešto? U kuhinji dok se guli krompir? Ili na biciklu? Kao u onim smiješnim crno bijelim, nijemim i ubrzanim filmovima "Life" istrča po tepihu. Sve se vrti u krug ludi, poludjeli. Smrt Vlastita Prati, gura pred one što će iza ostati. Zna se ko će plakati, kome će Suze kliziti niz lice i grlo pri spomenu  Imena. Znaju se već i one koji će cinično bez ikakve milosti, Pljunuti na nevidljive tragove. Samo tegoba oko Srca zbog onih prvih, slanih im Suza, otjera Smrt sa Druge Strane Jastuka nekog novog gosta...

06.01.2011.

"Metar sa dva"

Zatvorena u kutiji "metar sa dva", sama sa Mukom. Napuhano lice crveno od bola, napora, dirnuto drhtavim prstima, Otkrivalo se pred ogledalom Istine. Disanje je Gole grude još podignute, još "izazovne" vratilo u stvarnost. Nije kasno za njih dvije, kotrljale su se misli sa suzama. Nikad joj nije vjerovala. Ni njenoj Sreći, Suzama, Boli u Grudima. Postajale su jedna pored druge Godinama. Nikad joj nije vjerovala i pored "razumijevanja i pomoći" od njene strane. Pomagala joj radi čišćenja sopstvene joj savjesti. Radi prirodnih poriva, Edipovog Kompleksa. Nikad nije kasno za jedinu ljubav koja postoji bez granica, bez davanja, bez uzimanja. "Metar sa dva "vratio je stvari na zaslužena Mjesta Zvjezda životarenja....

17.12.2010.

Voljela bih...

da "odrastem". Da Živim, radim, dišem kao Prava odrasla osoba. Ona koja hladno, sigurno donosi odluke, koja se smije umjereno, koja ne plače, koja kontroliše sve svoje krize. Ona koja se raduje umjereno sa stilom a ne kao Ja. Kada se smijem, tresem se sa cijelim tijelom, sa svim zubima. Kada plačem, plačem danima sve dok mi Glava ne pukne. Radim kao da se igram, iskreno, opčinjeno sve dok me Umor ne obori u krevet. Volim otvoreno bez ikakvog sakrivanja, zadnjih misli. Voljela bih da mjerim ljubav, da je ne dajem ovako kako je do danas bez ikakve granice pružam. Da se ne zaustavljam na nebitne detalje. Da prolazim kroz prašumu i pustinju bez beskrajnog zavirivanja u svaku sitnicu na koju naletim. Da u sebi zaustavim naivnost koja me nosi na sve vrste obala i luka. Da prekinem sa pisanjem bloga, dnevnika, da prestanem da crtam, plešem sigurno bez mješanja stila i nesigurnosti. Da moja garderobom konačno zaboravi fantaziju i boje. Da se koncentrišem na banalne, sigurne stvari i osobe. Granice u svemu da postavim. Da konačno postanem Prava odrasla osoba koja zna da kaže "Ne" i "neću" onima kojima ne mogu da osim "Da" i "hoću" nešto drugo odgovorim ...

13.12.2010.

Ni na Nebu ni na Zemlji

Umjesto Lustera na plafonu, okačena Djevojka, gola i ružičasta. Na podu ploče crno-bijele boje. Samo dva para otkinutih ruka igraju sa nevidljivim pionima. Partija duga, naporna. Ukočena Djevojka slijedi svaki pokret, čeka na kraj, čeka na Gubitnika, na Pobjednika. Kada Kraljica pade Bijele "Ekipe", suza klizi sa njenog lica koju pokupi jedan od prstiju desnog para ruka. Odjednom udje dva para "stopala" bez tijela koji hitro napraviše krug, jako bez Stida, odgurnuše Pohlepne ruke, sa preostalim pionima Crnim nastaviše da Fudbal Igraju. Djeva se Ugasi, nestade u beskonačnosti nevidljivog Svoda...

10.12.2010.

O-Pas-Nos-t

I tako idu dani. Bosim stopalama po napuklim staklom krenula masa oko mene. Ja se pjesmom branim, štitim svoju vlastitu sudbinu od ukletih očiju. Pozitvnost nosim makar sve da propadne. Neka sve nestane, mjerim sebe prema nadi koja nikad ne umire. I tako prolaze sedmice, mjeseci, dani. I tako prolaze lica kroz moj Život. Opraštam se tišinom, pokrivam protutnjale poglede crnim sumrakom. I pjesmu sama sebi pjevam. Sa osmijehom na licu, molim lijepo...

09.12.2010.

Nasljedstvo

Riječ koja nosi tegobu. Ili zbog misli na one koji nisu više tu ili zbog ovih koji još žive i vrte oko onoga što iza onih prvih ostade. Sjećanja Bačena, sama i siromašna leže daleko od stvarnosti kao stare crno-bijele fotografije u kutiji davno istrošenih Cipela. Sada se Obračuni Otvaraju, oni koji stoje od momenta kada su se familije spajale, stvarale, kada su današnji Stari bili Mladji a mi još Naivna Slatka Djeca. Svima malo, svima krivo na nekoga. I svako onako ljudski tj. dvolično onako kako se od davnina govorilo " O mrtvima sve najbolje...u dobrom i u zlu. Ironija nas Čeka, Gorke do groba Vodi.

03.12.2010.

Broj vs. Bog

Broj stoji, ponosan i pun. Sve je u njemu. Dug, napucan. I osam, devet i tri, sve "jake" šifre u njemu. Ne volim Brojeve. I kako to u životu često mora da bude, namjerno, prate me non-stop. Bilo kuda da krenem oni me čuvaju. Toliko sam navikla na njih, da ih "Obradim"  koristeći moju prirodnu smotanost da ne kažem totalnu udaljenost od svega realnog. I tako "Njima" dosadi moje "ponašanje", dosadi im da me gledaju takvu, kompletno nezainteresovanu njihovim "postojanjem", odlučiše da me probude iz vječitog Sanjarenja i poslaše njega Jednog medju svim ostalim Brojevima. "Hej ti, budi se". Gledam ko me to Gura? "Ja sam Broj, ali od danas zovi me Bog" Porastao, napuhao se kao Deda Mraz. Krenem Lijevo, Desno, nema šansi da se spasim. "Sjedi ispred mene i Slušaj me!" Bez izlaza, bez nekog drugog načina, prepuštam se Sudbini. Na kraju krajeva ipak je u pitanju, susret Sa Bogom. "Koliko dugo ostajete sa mnom?" Namršten mi odgovara "Koliko mi je volja. Do sada si živjela pored mene a od sada, ovog momenta Ja živim u tebi, htjela ti to ili ne." U mom pogledu radjalo se Lutanje, njegovo ponašanje već mi je dosadilo. On se samo grohotom Nasmijao. "Vidiš tvoj problem je što sam se na tebe navikao, upozna te u svim tvojim, prostim kombinacijama. A ti hm.. pa i ne znaš ni gdje mi je početak a ni gdje mi je kraj. Jednom Riječju, pošto znam da voliš riječi: Beskonačan sam! A sad te slušam." Na pola uspavana, promucah nešto kao "Neka nas zajedno barem od tebe nešto da Naučim a možda i Zaradim"...

30.11.2010.

Promjene

Ispucane Usne i vrela Kafa. Jedan po jedan otvara se Prozor Promjena. Za koje sitnice su spremljene kao da se radi o jelu. Lista Sastojaka. Vrijeme Kuhanja, Broj Porcija. I onda se Javi Djavo iz kutije zvanom "Nepoznato". Zatvori sve Prozore, Vrata, Rupe. Zatvori me sa zavodnom prošlosti. Umjesto gnjeva, radost se penje i crveni mi uši. Uspomena jača od svega, nostalgija kao droga zavlada, sve promjene odgura do nepoznatog datuma.

30.11.2010.

MonEy

Sjedi se i Sudi siromašnim. Onima koji misle ako su Dobri da im je sve dzabe uz ponizni naklon koji daju. Onima kojima žele i hoće da budu kao i sav ostali "Normalni" Narod. Koji nagomilavaju Sami sebi dugove u ciklusu Modernog Potrošačkog Doba. Pogled prema njima Prazan kao da su na TV a ne pred očima. Prazan kao njihovi tanki dzepovi. Odluke su takve kakve su. Teške i Potrebne. Umjesto gladanih Očiju za Lažnim reklamama ostadoše Ljuti ne prema sebi nego na onoga koji "Samo radi Svoj Posao i od njega vlastite troškove Plaća". Umoran od slušanja plača i kukanja Razum i pored kazne zaobilazi sferu prihatanja Sopstvene odgovornosti.

29.11.2010.

Pravila, principi, itd...ili kako odgovoriti na privatnu poruku

Da u pravu si I.  ne odgovaram na Privatne iz Principa ali to nije generalno Pravilo. Eto dodje mi da odgovrim i na Privatne, privatno a ne Javno. Kada su simpatične ili kada mi je Volja. Eto tako, ne znam gdje ostade Ogledalo, Narcisi i ostala Ekipa Snova.

27.11.2010.

Looking for her Name

Dani su proletili u potrazi za Izgubljenom Srećom, Mirom koje je godinam gradila, za koje se borila kao lavica. Tražila je stare slike, one njene nasmijane, pune radosti. Bol se širio Srcem, pletao noge. Nije našla ni trun sebe i pored svega što joj je Sve pripadalo, što je još nazivala Svojim. Budućnost kao pletena korpa, prazna, punila se paučinom crnog pauka. Tražila promjenu u drugima, tražila  sebe u njima. Bez Uspjeha. Vješalice punila Novim, Skupim Haljinama. Ladice su se lomile pod gomilama donjeg izazovnog rublja. Na lice stavljala skupe kreme protiv bora koje bi trebale de vrate Sjaj i Mladost. Bez sna dočela je zore mjesecima. Ni Ogledalo nije joj vraćalo sopstven Lik.

Tri godine. Pao je datum sa papira. I sa njim Nova Ona. Onakva kakvu je uvijek Sanjala. Sa kratkom Kosom, Veselom Cvijećem Ukrašenom Haljinom sa Sigurnim Hodom Ljubičastih Sandala...

25.11.2010.

Once upon a time...

Gledala je svoje našminkano Lice. Sve je bilo Klasično na njoj. Od Naočala pa do marame oko vrata. Posmatrala je pomno svoje bore oko Zelenih Očiju, Osmijeh i ravne, bijele zube. Provrtila se spuštajući pogled prema visiokim potpeticama, kratkom suknjom. Boje su se sklopile. Odisala je skupim parfemom. Gledala je Muža. U istom stilu, sa pogledom nesigurnim, kao uvijek. "Nisam spremna a nije ni On, na nešto novo, drugačije, nisam spremna da ga napustim a nije ni on..." Vrtila se ta misao kao nova mantra koja je zamjenila onu od Jučer "Nikad ga nisam voljela ali sa njim nikad nisam gladna bila". Ruka u ruci, tijelo na tijelu, mirno bez ikakvih promjena proveli su još jednu bračnu noć...

24.11.2010.

Mrtvac

Trpala sam ga golim rukama pod crnu zemlju. Duboko bez ikakvog Srama. Znoj mi je klizio po ledjima, stopala iskidana kamenjima, po kojima sam vlačila njegov Leš. Sretna, ludo zadovoljna, šakama nabacah vječni, definitivni pokrivač. I onda počeh da plešem po Grobu sve dok mi krv ne poprska trepavice. Nastavih tako sve dok nebo punog Mjeseca ne zamjeni hladno novembarsko Sunce.

23.11.2010.

U'Mjesto

Da kažem šta u suštini Mislim, Osjećam ja Serviram Razumijevanje, Ohrabrivanje,... U'Mjesto da postanem gora od gorih ja od rada padam na pod, ne bili rad Spasio Duše onih koji su zaslužili Šamar Sudbine. Onaj koji obara, koji ostaje Danima na Obrazu ako ga imaju. U'Mjesto bježanja, zimskog sna, ja u bitke se spremam, taktika i oružje su tu. Nadasve Držim vagu u ravnoteži. U'Mjesto tegova mjerim sve laticama Ruža koje samo Ja vidim, miris osjetim.U'Mjesto da na odmor od svega odem, ne kakav odmor definitivno de se izgubim, Ja ostajem kao stijena sudbinom zaboravljena. Ne spavam kada najbolji mi neprijatelji ne spavaju, brinem o njima, oduzimam im teret sa ledja ne bili bilo bolje. U'Mjesto ili U Mjesto koga i čemu sve ovo me nosi? 

22.11.2010.

GoLuboVi

Tražila Samoću, dvije-tri minute samo za mene. Pretvorena u sjenku na ulici, izbacujem svaku misao na bilo šta, bilo koga. Stojim na polu puta, konačno tišina sa hladnoćom pada iza mojih koraka. Odjednom usamljenu "posjeti" me desetak Golubova. Krug oko mene napraviše. Guraju se, lepršaju. Prate svaki moj potez. Čuvaju me kao da sam im dar. Ostajem nepomična nekako ljuta, sa šakama skupljenim duboko sakrivenim u dzepovima, sve dok ne shvatiše da od mene neće ništa dobiti, sve dok ne odletiše kao što su i doletjeli...

19.11.2010.

KarTa

Ne ona za ulazak u kino, ne ona za avion, ni za voz, ni putna. Ona koja se rastapa u Meni. Naći joj početak i onda Otvoriti Linijama. Srce, Potreba, Strah, Novac, Šansa, Realnost, Snovi, Tijelo, Zdravlje, Porodica, Posao, Karijera, kao veliki Horoskop ili Kao Stablo ili kao Cvijet...Poslije osnovne razgraditi Ideje, dodati Elemente realne-dodatne. Pitanja razvezati: kratka, otovorena, zatovrena. Sve to ucrtati, bojama "ukrasit". Savjeti od ovoga onoga, one ove. Nadograditi, rastopiti sve dok se ova usijana Glava ne Ohladi i od svega gore navedenog ne Vrati na gola ramena.

18.11.2010.

San ili Java

Pun grad prolaznika pred večer. Svako žuri na svoju stranu. Znam gdje treba da idem ali izgubljena tražim bezglavno adresu. Kao da me nešto tjera da ne nadjem odredište. Trčim sa papirom u ruci, zaustavljam osobe, pravac pitam. Niko ne poznaje moju adresu. Odgovaraju da im je poznata ili da su možda čuli, prošli ali sada eto ne znaju, ne sjećaju se. Pojedini pružaju mi pomoć, traže karte, idu da provjere imena ulica gdje se nalazimo. Meni vruće u glavi, noge nemirne ne podnose ovo stanje. Odjednom osjetim vrijeme koje me gura da ne posustanem. Sama u mraku letim sa jedne na drugu stranu ulica sve dok nosom ne padoh pred Tražena Vrata.

Prazan grad. Hladna Zora. Nigdje nikoga. Osim mene. Osjećam Snagu u svakom dijelu tijela i Mir u duši. Svaki korak pobjeda. Počinjem da trčim sa svim snagama. Ne trčim, lebdim. Dišem jako kao da sam Zmaj Kineski. Volja mi po asfaltu ili po trotuaru. Praznina oko mene daje Punoću u svakom atomu mene same. Sve što sam dalje od mjesta na kojem sam počela da trčim sve mi je ljepše i ljepše. Crveno lice i Topao tuš dodjoše kao dar davno zasluženi.

17.11.2010.

Jastuk Suza

Nevjerica, neshvatnja. Legli su zajedno, zamračili se, zatvorili vrata za sebe i druge. U Snu zvanim Godine naletilo se na osobe u potrebi, one koje alkohol i vlastita im frustracija prekipiše preko dobrote i sreće. Savjeti i pomoć iz glave, srca, novčanika. Sve se dalo i predalo ne bili bilo bolje za svakoga. Na kraju trud porodi jednu veliku Nulu, pred samu Zoru, negdje oko 5 sati, gluhu i samu. Ona koja sve poravni, koja donese dušu i tijelo same pred sebe. Otjera Jastuk Suza pred herave ali sigurne korake i samo sa jednim Snom u Glavi: "Neka ih ako neće da žive iskreno, otvoreno prema sebi i drugima, Ja hoću, Moram i Mogu".

15.11.2010.

Pričalica

Tako je Sada Nazivam. Njen dan provodi u Pričanju. List sa grane padne, ona priča o vremenu. Mlijeko pijem, ona o kravi, selu nastavi. "Samo Priča i ogledalo uporno izbjegava"-tako joj dani prolaze. Umorna nikad ne posustane od Bez -Veznog monologa kojeg često pretvori u lažnu verziju dogadjaja. To je ne zaustavlja i pored nelagodnosti koja prelazi preko lica koji nijemi, jer nemaju drogog izbora, pored nje stoje. Koristim je za meni potrebne manipulacije a i ona mene. Samo ne zna da znam njene namjere a ona moje i ne sanja. Od pričanja sopstvenog ne vidi dalje od jezika medju tankim joj usnama...

12.11.2010.

Zimnica

Izrezati povrće, mirodjije, meso, skuhati, kutljačom probati, ohladiti, u konzervu sačuvati. Pohraniti na sigurno, hladno mjesto. Staviti rok trajanja par godina. Uorno ih skupljam "u slučaju ako zatreba",  koje su dostupne ili tajne koje podnosim k'o teške klompe na stopalama. One koje sam odlučila da iskoristim u Ratu ako "rat" krene. Koje neću nikada koristiti ili nekome u potrebi pokloniti.

12.11.2010.

Krivica

Stalni osjećaj da sam Kriva.

U onom psihološkom i "geometrijskom" pogledu. Da su mi krive misli, način ophodjenja, hodanja. Da su mi stopala kriva, herava, ruke, tijelo čitavo. Tastatura po kojom tipkam nakrivljena je kao i slova kojim objavljujem postove na blogu, kao rukopis kojim ostavljam zapise, planove po tefterima. Stojim pred ogledalom, nahereno lice šminkam. Kada se parkiram sa autom i pored paralelnih linija ono ostaje iza mene nakrivljeno ili na desnu ili lijevu stranu. Trpam sebe u kvadrate ne bili me "Ispravili". Smotana ispadam iz svakog okvira, klizim u nekom drugom smjeru, obliku. I na moje veliko iznenadjenje u ovom Krivom životu upoznajem sve više heravih, krivih sa krivicom u sebi, Duplikata kao ja...

10.11.2010.

Mržnja

Bježanje od nje stalno i naporno. Bojim se njenog radjanja u mom Srcu. Upijam niske udarce, padam na koljena samo da me obidje. Nervoza kao Znak nereda, sukoba. Da li je mržnja prelazna bolest ili vektor koji pogodi taman kada se uspavamo u vječnoj potrebi za Sigurnosti? Da li trebam da zamrzim da bi se ravnoteža dostigla? Tjeraju me okolnosti da loše želje protiv volje otvaram prema onim sa kojima živim, radim, dišem. Njihova mržnja nervoznu me budi, žalosnu uspavljuje. Svakim danom stojim pred Zidom, velikim, crnim. Koji mi snagu daje da ne posustanem. Koji me tjera da letim onako kako sam uvijek letila. Mojim krilima, mojim stazama...

08.11.2010.

Da mi je sada ...

Vremena. Samoće. Tišine.  Ljenčarenja.  Sunca.  Praznina.

Umjesto svega gore navedenog:

Gužva. Glasovi. Rad. Trčanje. Psiho manipulacija i raznih situacija.

Punoća ili previše svega potrebno-nepotrebnog...

04.11.2010.

S Koljena na Koljeno

Prva Generacija. Nene sa plavim vragolastim očima. Kćeri trgovaca, bogatog porijekla. Udale se za ponosnog i zgodnog izabranika. Njihove kuće najljepše su bile. Nene su dale svoju mladost i najmanje petero djece. Provele su život u služenju porodice, dajući utisak da je sve u redu, da je sve kako treba. U ta vremena sve loše se krilo, trpilo. Alkoholizam, rat, rad. I tako su njihovi životi prošli.

Druga generacija. Majke sa smedjim očima. Vesele i vrijedne. Očevi  uspješni, "čuveni". Dale su im troje, petero djece, mladost, zdravlje. Ego i Alkoholizam Gospodina Muža prelomilo je skoro svaku. Rastjeralo ih je iz velikih lijepih domova prije vremena, prije rata. U ta vremena još se sve loše krilo i trpilo.

Nova genracija veselih plavih, zelenih i smedjih okica. Sa muževima uspješnim, nadasve uobraženim. Isti portret samo pola i više stoljeća mladji. Djeca su se rodila, životi dali. Rat protutnjao uz rad i nadu u bolja vremena. Alkohol i dalje ruši, oduzima im snagu i volju. Samo danas sve se manje i manje trpi. U ova vremena Loše stvari se više ne kriju. Same, svojim putem nastavljaju oslobodjene vampirima prošlosti. Ranjene, amputirane od vječnog bračnog zamračivanja. Trebalo je skoro pola stoljeća da shvate čemu im služi žensko Nasljedstvo.

30.10.2010.

H'Rana

Proticali su Kafa dani. Odganjali svako uživanje i potrebu za bilo kakvim obrokom. Voće na reklamama, u piljarama izgledalo je nevjerovatno kao da prvi put Zemlja se posjećuje. Strano i nepodnošljivo. Crnilo preko misli dotaklo je i pogled prema svijetu, prema ukusu. Na prvi mah zgrabila se kutijica andola koja se pretvorila u pijacu opstanka, držanja na nogama. Sivilo lica pojavilo se kao znak opasnosti na auto-putu. Drhtanje i mrtvilo. Iz kojeg budjenje je bilo dugo i naporno. Povratak prema usnama crvenim i zdravim otvori se sa plamenom sudbine. Vitamini zamijeniše andole, čaj kafu, čokolada i šećer suhi hljeb.

Kada Snage Svih Sila ne dosegnu do beskraja nepoznatog sutra, vrati se Basic Instict.



29.10.2010.

Stres

Vrtili smo se oko Novca. Njegova vizija paralelno ide sa mojom. Čarobna Riječ koja nas svaki put Spaja. Uz koju dodamo našu Stranu stranu postojanja. Sa njim nema niskosti. Pripada grupi koju sam nazvala "Otmenih, produhovljenih i Vrijednih muškaraca". Njegova nervoza daje mu akciju u pokretima koju povisi izražavanjem u stilu nobelovskih pisaca. Sa njim diskusije su pravi Izleti izvan noramlnih radnih okolnosti i tereta...Ovih dana lutamo po granicama vrijednosti materijalnih i duševnih. Ovih dana spajamo i rastavljamo novac i srce. Izmedju svega borimo se da nas niko ne pita "Kako si?".  Spojene  "dvije minute" vremena koji nas gazi bezdušno. Dovoljno za otkrivanjem onog što nas kao na žaru peče i boli. Uz ludu trku pali smo pod pohotne granje stresa. Svako na svoj način. Dubina patnje, jer se radi o patnji, ostavila me je u šoku. Bila sam uvjerna da sam slabija, vječito smotana. Da je moja koža nesposbna, neotporna. Sada zbunjena satima Ne znam kome i čemu da se zahvalim kada vidjeh njegovu sa ranama otvorenim...

28.10.2010.

LutKa

Ljubljena, voljena. Sa Namazanim krupnim Okicama, usnicama crvenim, lagano nasmijanim. Savršena, prekrasna. Ona i ne treba da Radi, živi od Vazduha. Tudja volja za igranjem važnost joj daje. Prazna a toliko prijatna. Hladna i ugodno ružičasta. Lutka sa naslovnih stranica, bez bora, bez godina. Postoji da bi se drugi radovali, da bi se drugi zabavljali. Dok je u pažljivim rukama, ostaje u svim komadima. Sve dok ne naleti na one Bezobrazne, loše sa kojima joj nestane kosa, ispadnu oči, otpadnu ruke i noge, pocijepaju se haljine. Sa šansom "Sudbina" je vrati prema Dobrima koji je Poprave, uz poljupce i igru u život vrate...

27.10.2010.

Mir

Kao poruka, došla je pod moje hitre pokrete. Obaveze ispunjene, dom očišćen, mirisan. Svaku stvar koju sam uradila, uradila sa potragom za mirom. Rukom popravljam jastuke, okrećem biljke prema suncu. Dajem im vode i koju riječ da me još dugo prate Zelene i Ponosne. Mir kao krv teče, prekriva tepihe izračene, oslobodjene od mrvica. Mir, pozivam sebi i ostavljam ga iza Zatvorenih Vrata. Poklanjam ga umjesto strasti i ljubavi. Poruka utrpana u flašu koja nestaje, udaljava se u hladnom mračnom Okeanu.

25.10.2010.

Majmunska Posla

Stalno moje misli preskaču sa teme na temu, sa osobe na osobu. Dovoljno je ponekad da se sjetim nečega ugodnog, lijepog pa onda to prouzrokuje lavicu prema nekom sasvim nevezanim sa situacijom ili mojim početnim mislima. Ne mogu da se uhvatim jednostavnosti, prave linije u ponašanju, reakcijama. Kada krene jedna negativna ideja sve se oko nje vrti, lomi, kida sve dok kao leptir ne uleti nešto lakše koje me prenese još dalje. To seljakanje mojeg unutrašnjeg "Podruma" traje godinama, decenijama. Jezici koje koristim ili me koriste sa njima, dodavaju tom premještanju još jaču podršku. Nikad ne koristim riječ Dosadu u vrteški koju na moju veliku radost osim mene niko i ne vidi, ne osjeti. Ponekad, nastojim da provirim u tudje misli koje su po meni stabilnije od mojih. Kao da hoću da se oslobodim od tereta vlastite nesposobnosti jedinstvenosti u življenju, postojanju. Na kraju taj izlet prenese mi samo još pregršt novih misli koje se sastavljaju sa onim mojim. Jedini Zemaljski znak selidba bez kraja i početka pokažem češkanjem po glavi ili premještanjem noge sa nogu...

20.10.2010.

U'C'jena

Sve ima svoju Cijenu, Ocjenu. Materijalne stvari i one koje su u nama. Na početku svake akcije, ulaganja nisu jasna. Ne koristi se računalo, sve nekako krene, poletno i snažno. Ako se prime prvi znaci negativnosti, put se nastavlja uz koju Suzu sa vječitom Nadom da će sve biti u redu. Kada se situacija zaplete, kada padnem, počinje bolni period računanja. Stvar koja mi se ne dopada. Nikad nisam voljela brojeve koji se kao Igle, jasne, tanke zabadaju u Srce, mute Dušu. Natjerana danima, mjesecima Družim se sa svim vrstama analiza. Ne za nekog drugog nego za mene. Sada sam zapetljana u klupku koje nikako da odmotam. Sve drugo radim ne bili ipak Riječi vratila tamo gdje Brojevi Vladaju. Medjutim taj Zadatak me vreba, mrgodno posmatra. Stavljam sopstvenom trudu cijenu. Kao da sam roba na pijaci, koliko i šta sam uradila, kolika mi cijena na kraju krajeva ispade? Kvalitet i ne treba u tome svemu, samo glupa Cijena, herava me Vaga. Koja me drži za glavu, upija me, pretvara plodnu misao u močvaru ljigavu i nejasnu. Sutra idem na novu Prodaju. Opet ću sebe zaboraviti, pretvorena u red brojeva, vulgarna i prazna. Ovo će još dugo trajati, sve dok Djavlu ne prodam zadnje slovo Srca što mi ostade.

19.10.2010.

Isprekidani Zapisi

Usamljenost i Vrijeme. Njihov nedostatak ubijam sa Sladunjavosti davnih Zapisa. Ili otkrivanjem tudjih koje daju potvrdu sopstvenih mi pretraga. Kao dijete vraćam se, nedozrelo i još željno nepoznatog, gubim razum preodredjen za glumljenje snova na javi.

14.10.2010.

Hotel

Ulazim u odaje kao da se radi o vlastitom mi domu. Nosim samo najpotrebnije mi stvari. Liježem u posteljinu uštirkanu, čistu. Provjerajem da li je sve na svom mjestu, da li je Prašina pokupljena, jesu li mi ostavili prikladnu dobrodošlicu. Provjerajem da li su penjoar i nove papučice na svom mjestu. Oblačim se za Obroke, jutarnje uz sportski stil, večernje u seksi crnoj boji koja mi podiže moral, pomaže da opstanem u ovom ludom šarenom Svijetu. Uz slabu svjetlost, uživam u miru praznih hodnika neizvjesnosti. Bez Uspomena, porodičnih slika i tegoba. Broj sobe ide uz cijenu plaćenu sa karticom koja Obećaje. Sutradan Moje tragove izbrisati će nečije tudje, nepoznate, vrijedne ruke.

13.10.2010.

PlanOmanijak

Vjerni pratilac, toliko vjeran da ga nosim kao istetoviranu kožu. Prirastao, ugodno mu sa mnom. Veliki il' Mali. Kratak ili Dug. Vrtimo se spojeni jedno u drugom. Hranim se, spavam, sanjam, sa njim, uz njega, u svim pozicijama i kombinacijama. Ponekad je toliko jak da od tereta padam, lome mi se Noge, gubim sve snage i nadanja Ili je pakleni pa me živu izgori, u pepeo pretvori da bi mi opet Ruku Spasa Pružio. Ima naziv kojeg redovno mijenjam ili sam ga izabere, datum, rok trajanja. Služi kao test, kao izvidjač, špijun. Malo po malo od mrtvog slova na papiru postaje Stvarnost, ona koja drhti, pati, raduje se, miriše, raste, boluje, umire. Imam pet teftera i ne znam koliko još stranica, spašenih, iscijepanih, sa crtežima, novinarskim člancima, knjigama, suhim cvijećem, slikama sve zbog Njega. Ponekad ga podijelim na a b c d... ili 1 2 3 .... Dodam, oduzimam, dijelim, korijene mu vadim. Ili jednostavno sa = stanemo jednaki, da bi nastavili opet i opet zajedno, sudbinski sljepljeni ili oslijepljen. Rijetko naša priča jednostavnom Tačkom završi, više nam se dopada ? ! % $ € ili ITD koji nam daje sva prava ilii nova Vrata Otvara.



11.10.2010.

7/7

1. Dvije Žene, bore se za iste Stvari, osobe. Energično, Vjerno.

2. Rastapa se Konstrukcija Snova uz Rad

3. Treća žena preuzima stvari u svoje ruke

4. Odbijam negativnost, spremna na Rizik

5. Čekanje Dugo na najvažnije u mom životu

6. Mir pada, prosipa se kao vrelo mlijeko

7. Prve riječi u tefteru Mudrosti boje Oktobar, nose nove Nade...

07.10.2010.

"Gledaj ti Sebe"

Kao kada stjuardesa u avionu najavi "Vežite se, poljećemo", od ranog djetinstva, slušam ovaj Savjet. Tako sam provela skoro čitav život. Gledajući Sebe. Gurajući, trčeći, sanjajući, "gledala sam Sebe". Slagala dijelove polomljene, izgubljene, dobijene u Sebe kao da sam komoda sa ladicama. Ili onaj veliki Plakar, u kojem bi vješala, ljubomorno čuvala sopstvenu Sudbinu od Drugih. "Gledaj ti Sebe" pratilo me je kao aspirin u kutijici prve pomoći. Trpila sve dok klinični znaci nisu pukli na sva Zvona od "Gledaj ti Sebe". Od tada napokon Postojim. Od tada me Ljudi više vole ili bolje reći razumiju. Od kada "Gledam Okolo mene i što dalje od moga nosa", Sama sebe više interesujem, sama sebe bolje razumijem.

06.10.2010.

Žene

Oko mene. Svaki dan različite a tako Iste. Svrstala sam ih u više kategorija. Prema UzRastu, boji i dužini kose, prema obliku tijela, prema ponašanju, prema stepenu dragosti ili odbojenosti. Ima Jedna svakog jutra tiha, plavih Očiju, malog rasta, uvijek sa potpeticama 8 cm. I sa Mantilom. Zavisi od temperature mantil je ili crveni, lagani ili onaj na kockice od vune. Tiha i Sama, sluša muziku, puši cigaretu i pije kafu. Druga ima dugu Crvenu kosu, nosi čudne cipele, potpetica nekih 12 cm. Njeno lice označeno sa dubokim Borama. Njen Glas je prodoran, ljubazan. Ostale su debele, široke, tako mlade. U rukama kesica čipsa i coca-cola. Ima ih što su obučene kao da idu na sportska takmičenja. Ima ih koje su uvijek u Suknji, bez najlon čarapa pa makar da i snijeg pada. One koje čiste u plavim keceljama i klompama na nogama. Ima jedna koja osim muških širokih majica i farmerki ništa drugo ne nosi. One koje me pozdrave prije nego što ih ja Pozdravim, one koje prodju kao da me ne vide. One koje nose prljavu kosu mjesecima, one od kojih i tepih od parfema miriše. Ima ih koje su vjerenice, vesele i krupne. Ostale su banalne, one koje nose odjeću i sebe bez ikakvih pretencija i pripadanja.

04.10.2010.

Oktobarske noći

Muško se Vratilo u moj zagrljaj. Toplim stopalama daje sigurnost nemirnom mi duhu. Traži mi tijelo, niže nadu koja nas nosi, jača od nas prema Razumu. Suze nisu nestale, još me prate, svježe me na oprez Zovu. A ja gluha, bez daha, život i dalje gledam kroz ružičaste naočale. Ugrijana i sretna, na izgled. Uprkos svemu i svima, kotrljam se kao suhi oktobarski listovi.

02.10.2010.

ZaVodnik

Plave Oči dočekaše me uz blagi osmijeh. Teren ispunjen tihom muzikom.  Prati svaki moj pokret. Izlazi mi u susret, pogadja moje želje. Vrti se oko mene, traži način da ga zatrebam. Pohlepno jedem veliku naranču, kapi soka  klize po jagodicama Prstiju. Hladno stavljam misli na njihovo mjesto. Za sada svaki Pokušaj bacam daleko od mene. Uzimam samo minimalnu potrebu za hranjene sopstvene mi nesigurnosti.

28.09.2010.

Neka te Bog čuva

Ponekad dodje mi da budem više nego Dobra, otvori mi se Srce pred tudjom nesrećom. Jednim pokretom vratim toplinu tamo gdje je zbog neznanja, zbog nestrpljenja nestala. Izvadim iz sebe, atome snage one koje su sakriveni, ispod zaštite modernih materijalnih povoda. Stavim sebe na mjesto drugoga i krenem kao Don Kihot u pohode samo meni Važnim. Onako u zanosu, blesavo, naivno, ljudski. Zbog nekoga koga nikad neću vidjeti ni upoznati. Da li je važno u suštini poznavanje ili prepoznavanja sebe u drugima ili drugih u sebi?

27.09.2010.

7/7

1. Malo pomalo pozitivnost se ukrada na moj Jastuk pun Muka

2. Pozitivnost stidljiva opet me Napušta

3. Stisnute Usne čuvaju Tajnu koja mi Nije Trebala.

4. Pratim sopstvenu sjenu na rijetkom septembarskom Suncem

5. Gubim dno pod nogama, gubim i Ljubav izmedju prstiju koja nestaje kako je i nastajala

6. Glumim Sretnu Banalnu Osobu, Jako efikasno, izgleda da mi dobro ide ova uloga.

7. Pokušaj od pokušaja, lutanje se nastavlja.

24.09.2010.

Vrijeme Odluka

Ide sa Vremenom Velikih Pitanja. Vrte se ideje kao šareni Leptirovi. Odavno stojim pred svim upitnicima, pred Nepoznatim Poznato me dogura. Sve sam tako Jasna a tako je sve Komplikovano u Meni. Čekanje ne dopušta ni smiraj, ne donosi rješenje. Pokupljene Informacije, Nervoze progutane, zaborav pokriva usputne podsmijehe. Ljubav Kidam Erotskim Znojem Uloge mi Fatalne sve dok zavjesa ne Padne po njenim pepelom. Odljepljila tudju Nesigurnost od vlastite mi Smotanosti i krenula Glavom tvrdom i još prkosnom od Sna.

22.09.2010.

Slutnja

I što je Loše i Dobro ja Naslutim, Namirišem, danima prije "Oluje" ili "Duge".  Kao zrak u mene udahnu se još nepoznati dogadjaji, doživljaji. Sretni i Loši.

Sama Sebe Iznenadim kada se Karte Sudbine Prospu onakve kakve sam Već "Vidjela".

Šansa je imati ovaj Dar. A i Tuga u Isto Vrijeme.

18.09.2010.

Susret² vs. Razlika²

Voljela sam šetnje sa Njim. Dva Svijeta toliko različita. Uzimali bi iste pravce, ulice. Priča nas je vodlia. Sunce Grijalo, vjetar gurao. Svako Podne - "Together". Kao Savršeni Par, klizila je energija Iskustva i dogodovština. Rastaviše nas. Blizu ali dovoljno daleko da bi nas staze popodnevne opet spojile. I onda se pojavio. Zagrljaj, odmjeravanje ono prijateljsko, jedan pogled dovoljan za sve izgubljene šetnje. Cigare popušene uz neograničeni Užitak.

Sa velikim Osmijehom i punog Srca krenula prema Sljedećim Susretom kojeg Provedoh u pravoj Dugoj šetnji sa Jako Prisnom Osobom. Samo Dvije rečenice povrede iz njenih Bezobraznih Utroba bile su dovoljnje da uplakana noć Dočekah.

18.09.2010.

GospOdjica S.

Voljela je da čisti. Voljela je pospremanje, uredjivanje. Od malenih nogu sa metlicom u ruci, mela je po svojoj a i tudjim avlijama. Poslije bi kao nagradu tj. Naplatu čekala na fildzan kahve sa starom komšinicom. Potreba ili moranje postali su njen Karakter, dio Lične Karte. Svaki ćošak, njene ruke marljivo su pretvarale u centar svih pogleda. Uvlačila je iglama komadiće vate, u najskrivenije kutke svih aparata, namještaja. Bacala je Nepotrebne, Stare Stvari. Usisivač i trulexi postali su njeni najmiliji štićenici. Tepisi, prozori, uštirkane Zavjese i heklani radovi, bijelili su se kao mlijeko poslije njenog Prolaska. Mašina nije bila dovoljno Vruća za Ubijanje Mikroba. Otkuhavala bi posteljinu, na starinski način: vatra, šerpa i drvena kašika. Onda je rat sve Srušio. Svaki ćošak, svaki stoljnjak, svaka knjiga izgorjela je u mržnji koju do dan danas ne razumije. Gospodjica S. Krenula je u Svijet. Progonjena i Siromašna. Njen Karakter Krenuo je sa njom. Zahvaljajući njemu, spasila je sebe i svoje od Gladi, siromaštva. Nastavila je da čisti. Na svako mjesto gdje bi došla čekao bi je isti rituel: prašina, ribanje, pospremanja, klofanja. Malo po malo došla je opet do novca, sigurnosti. Mjerila je Osobe prema čistoći, pratila one koji su bili na tom "Terenu" bolji od nje. "Dobila" novu Ličnu Kartu. Na kojoj se Prirodno našao onaj njen Stari Karakter. Jedini mir nalazila je u prostorijama koje su bile čiste do najsakrivenijeg čoškića. Nizale su se godine. Skupila je sve vrste krpica, spužvica, proizvoda, načina, savjeta koji su joj pomogli da izdrži tačnije rečeno usavrši Pritisak Vlastitog Karaktera. Naravno sudbinski "extra poklon" doveo je do Alergija na kemlikalije, toliko prisutne u svim proizvodima. Poslije Prvog šoka, Gospodjica S., provela je sav svoj čisti život kroz nitove jednog velikog moždanog Čišćenja. Koji i dan danas Traje.



16.09.2010.

Uvrnuti Listovi

Stoje pred radnim Naletom, Vihorom. Zapisani brojevi, haotično se guraju jedni po drugima. Krugovi, tačkice, pretvarju se u Maske, Borove. Srca se spajaju, razdvajaju, pucaju. Riječi same od sebe lete, uživa se u Nepostojanju. Women in Black. Sa cigarom na usnama. Ostajanje u Tami odgovara kao lijek protiv histerije koja me Poklapa.

13.09.2010.

Linija Srca

Voz sa zelenim sjedištima od tvrdog, nategnutog skaja. Poznavala je sve stanice do njenog odredišta. Poznavala svako selo uspavano i ravno. Poznavala je sebe. Ona, koja je bježala od nemogućih Ljubavi. One prve ostavljene, zaboravljene Drugom pa Trećom. Sama u kupeu sa svojih 24 godina. Zamišljena, uporna, ubjedila je samu sebe u novi život. Novu Ljubav. Od svidjanja rastegla je riječ Ljubav preko usana. Uvukla je u Srce. Odluka je Pala. Dočekala ju je njena Starinska stanica. Sa teškim, Sigurnim Pokrovom od starinskog gvoždja. Sada sa sjenom vlastite Prošlosti traži odluku nošenu septembarskim kišama. Istom linijom, istim stanicama, selima, Voz, brz i moderan prolazi pored nje. Stara Stanica srušena, ljubavi zaboravljene. Poznavala je Sve, zaboravljala je Sebe.

08.09.2010.

SurPlus

Maglovitost po putu. Putevi su svi isti, znakovi ne Postoje. Daleko sve izgleda. I sve najbliže, najjasnije, ne vidi se. Vrijeme prolazi, daje konačnu Svjetlost. Trebali su dani do kraja Puta. Rana se zatvara. Situacija opisana u neutralnom rodu, stavila je nesigurnost tamo gdje joj je i mjesto. Poravnila Sva Brda, sve planine, ledene Lance. Polako biram mjesto u Publici. Mjesto uživanja, opuštanja. Mjesto tragedije, Komedije. Pjesme i Suze. Oproštaja, Zaborava. Koktel ovoga Danas sa pogledom na Sutra.

06.09.2010.

"Zbog Tebe..."

"Patim, radim, letim, padam. Zbog Tebe ne Spavam, zbog tebe se budim. Zbog tebe Pijem. Zbog tebe novac zaradjuem. Zbog tebe sve sam od sebe Dao. Moju mladost, moju zaradu. Moju Ljubav i Srce. Zbog tebe Plačem i šutim. Zbog tebe Propadam. Oboljevam. Sebi život želim da oduzmem..."

Slušam mjesecima. Nemam Prava da odgovorim. Jer istinu ne vidim na isti način. Mada detalje priznajem. Ne vjerujem da se živi zbog nekoga drugog. Živimo i radimo. Od sebe, zbog sebe, svojih Snova. Ostalo sve su kockice koje sami biramo, od njih Igre Igramo.

04.09.2010.

Mače

Malo i Garavo. Kao da je ispalo iz odjaka.

Ranjeno. Prilazi na šapicama. Traži Hranu? Svako ga vidi, zove.

Ono uplašeno odskakuta do žbunja. Da bi se opet kriomice pojavilo.

Svaki korak koji osjeti Izaziva ga i Straši u isto Vrijeme.

03.09.2010.

"Žena tvog Nivoa..."

U njegovim očima preletila je nevjerica. Ispustio je ove riječi kao Priznaje. A meni tegoba srce presiječe. "Pusti nivo, nisam ni za njega". Teren poželjan za Razgovor. Koji vješto okrećem Daleko od mene. Uporan pogled ne da dalje. Rukom me poziva da Ostanem. Guram hitro stolicu, kupim moje stvari. "Neki drugi put". Molim sopstvenu sjenu, da se odlijepi od Predrasuda. Ostadoh željnja razgovora. Za sad ne ide. Rastavljam se malo pomalo sa licima koji su opremljali moje dane, hranili moje Srce. Pakujem ih u kutijice Zaborava. Jednom kada budemo daleko jedni od drugog, na Face B. poslati ću mu jedan Poke.

02.09.2010.

Panika

Na sve strane. Korake hitre nosi i odnosi. Probada igla kroz kožu Strah isplakanu nemogućnosti shvatanja Opreza. Čudjenje postanka neopreznosti dovodilo je do dizanja obrva. Optužena, bez granica, opet. Tražila je naivni, čisti San. Неразумна и дуьока остаде сама. Untrašnjost joj govori: Nastavljaš a znaš rizik koji sve To donosi. Ili Odnosi. Живот се отварао под стопалама, куцала нада смотана или срамна да простиш.

01.09.2010.

Limun

Kao naslov posta. Dodje sa Suncem neka druga tema. Gorka kao dim cigareta. Osjetih se udaljenom od svega. Nemam Savjeta, nemam riječi osim onih koje ništa ne znače. A sve je Važno. Svaka crtica, slovo, bora preko Lica. Prelazilla sam preko osoba kao usisivač preko tepiha. Nije mi bila važna njihova Priča, njihova Muka. Kupila bih ih kao prašinu, koja i onako i ovako pada po svima nama. I tako su prolazili Dani. Sada kao da sam skinula masku sa vlastitog Lica, gledam, upijam ih i vrtim ovaj Limun kao da mi je najvažnija stvar na svijetu.

30.08.2010.

RaSpoRed

Kiša ostavlja pune grančice bisernih kapljica. Poslije nje klize uznemirene pčele skupljajući rezerve za jesen, za zimu. Pogled ljepljiv zarobljen sa njima. U kutiju se vrati tijelo. Duša otudjena ostade na hladom staklu zaborava. Strast za životom uvlači niti Strpljenja, jakog narkotika. Trepavice ne daju crnim tačkicama da igraju tugu u hladnom danu. I tako nastade RaSpoRed.

29.08.2010.

Izmedju Zagrada

Ili Kvačica, Provodim dane, guram sedmice. Kažu da postoje: Sretne, banalne žene, Nesretne koje oboljavaju i Nesretne koje prihvatju Sudbinu i žive "kao" Sretne. Kažu puno toga. Zasićenost me tjera pred jednostavnost. Koje me zaobilazi. Koja mi se ne da, bježi od mene. Peglam uredno robu, zamišljam vlastite Brige kako mogu da ih poravnim, kako da ih ispeglam, kako da opet glatkoća klizi kroz moju Sudbinu. Padam od rada, da ne bih bi pala u Bolest, nesreću. Vratih se onoj gore "teoriji", vidim sebe u onoj trećoj varijanti sa korpom još punoj mirisnog Zgužvanog rublja.

24.08.2010.

San

Nebo me Zove, Izaziva. Kule od Oblaka. Diram ih, molim za Mir. Neka stoje ponosne, neka me od svega, mene same zaštite. Snove koje sam imala pretvorila u život. Snažno rukama držim se na brodu kroz Oluju. Udišem Muška koji me vodi, koji mi još ne Budi. Padam od umora, boli. Cijena čuvanja Snova prevazilazi vrijednosti najskupljih materija poznatih od ljudskog uma. Gdje da počnem? Gdje da Zaustavim Stvarnost? Gdje i čime sebe da odbranim, da spasim pepeo ljubavi koji mi se prosipa medju vlažnim prstima? Moglo je biti Gore. Moglo je biti drugačije. Zaustavljam se pred vlastitim životom kao pred skupocijenim Izlogom. Izazov ili zasićenost? Upornost, tvrda glava me tjeraju da još vjerujem. Moja vlastita snaga i nemoć u isto vrijeme. Drogirana na vlastite Snove, zaboravljam tudje. Ne vidim ništa osim puta kojeg sam sama sebi zacrtala. Vlastite prevare, ne kontam, ne vrijede i nisu nikoga povrijedile, nevažne nestaju daleko od mene. Vadim glavu, potopljenu, iskrivljenu od patnje. Egoista i ponosna. Ne dajem sebi da dišem. Samo neka San nastavi da me prati.


Stariji postovi

DupliCataS

Age is a very high price to pay for maturity.


Javna Poruka
Ne odgovaram na Privatne Poruke.

Znam da one Pripadaju Blogerskom Folkloru ali sve Što imam na ovom Prostoru da ostavim to su postovi uz slike koje mi se dopadnu.

Čitam više blogera i njihove postove, ne tražim ni Prijatelje/Prijateljice ni Poznanstva ni bilo koje Vrste Relacija preko Blogera.

Ponekad ostavim priliku za komentare, vezane za ovaj ili onaj post. Za logovane i nelogovane, zavisi od Moje Volje.

Iste te komentare ako mi se ne Dopadnu, Izbrišem.


Molidba Vremenu
Obdari me Tonama Strpljenja.

Daj mi energije da ne Poželim Najbolje od Najgoreg Najboljim Neprijateljima.

Ne dozvoli da Nada Nikad ne Napusti moje moždane vijuge, srce, ruke i noge.

Digni me poslje pada.

Ne dozvoli Crnim tragovima da zametnu moje Puteve.

Pruži mi ruke Pune Blagosti prema najmilijima.

Ostavi me okruženu Izbjeglicama Uništenih Domovina, fukarom.

Odbaci daleko Umišljene i Lažnu Gospodu.

Baci me u Vrtloge Znanja i novih Otkrivanja.

Svako Jutro dodirni me zrakom svjetlosti i svježine.

Pretopi negativne vibracije u Pozitvnost Neizgubljenu u mojim Venama.

Arhiva

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
32718

Powered by Blogger.ba